Uskrs u našoj župi

Jutarnju svetu misu predvodio je župnik vlč Lovro Zaplatić koji je naglasio u svojoj homiliji da “kao što je Isus bio položen ne samo u grobnu jamu u stijeni, nego i u srca apostola tako je položen i u naša srca”. Kao što je razvalio kamen na svom grobu i tako pokazao da je živ. Želi razvaliti i kamene kojima zatvaramo svoja srca da iz njih izađe da djeluje živ u našim životima. Pod svetom misom pjevao je mješoviti župni zbor.
Poldanju svetu misu predvodio je domaći sin vlč Andrija Vrane voditelj Kursilja u zajedništvu sa župnikom vlč Lovrom Zaplatićem. U svojoj homiliji vlč Andrija naglasio je da slavimo život, radost i nadu, smisao našega postojanja. Da Isus nije uskrsnuo ne bi bili ovdje, ne bi bilo ove crkve….

Pod svetom misom pjevao je dječji i zbor mladih naše župe.

Na kraju svete mise jedan i drugi čestitali su župljanima svetkovu Uskrsa.

 

Vazmeno bdijenje u našoj župi

Službom svjetla i Vazmenim hvalospjevom započelo je na Veliku subotu Vazmeno bdjenje u našoj župnoj crkvi koje je predvodio župnik vlč Lovro Zaplatić.
Nakon Službe riječi župnik je izrekao homiliju u kojoj je naglasio da su ljudi mislili da će zatvorivši Isusa u grob i navalivši mu kamen na grob, zapečetavši ga i postavivši stražu da su se riješili Boga i da sada mogu po svome. Bog je taj koji često pomrsi naše račune, nije onaj kojega možeš zatvoriti, on uvijek pronađe način da se pojavi. Bog je imao snažne razloge da ne dopusti da ga ljudi pobijede. Doista taj kamen je otkotrljan božanskom, a ne ljudskom snagom. Otkotrljala ga je ruka Božja otvarajući put povratka iz mrtvih Kristu Isusu, te ga je tako otkotrljala i iz života svih koji povjerovaše u njega. Time nam je očitovana Božja vjernost iskonskom naumu, te odlučnost samoga Boga da ostane prisutan u svijetu.
Nakon toga uslijedila je obnova krsnih obećanja prisutnih vjernika. I na kraju je bila tradicionlna procesija s uskrslim Isusom Kristom kroz crkveni park i dio naselja uz uskrsne pjesme i zvonjavu crkvenih zvona navješćujući najveću radost – pobjedu života.
I na kraju župnik je svima čestitao Uskrs.

SVETO TRODNEVLJE: Velika subota

To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Stoga vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“. Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama.
Već tradicionalno u našoj župi izmenjuju se “čuvari Božjeg groba”. Prva započinje Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa, pa slijede ministranti, članovi dječjeg zbora Iskrice, članovi KUD-a , nogometaši NK Mladosti, lovci, vatrogasci iz Dolnje Rečice, Rečice Kolodvora i Rečica Matica.
Usprkos kišovitog i lošeg vremena cijeli dan dolazili su vjernici pokloniti se Gospodinu na Božji grob.

 

SVETO TRODNEVLJE: Veliki petak

U 18,00 sati započeli su obredi Velikog petka muke Gospodina našega Isusa Krista. Okupio se lijepi broj vjernika u župnoj crkvi. To je već tradicija u župi da se na Veliki petak okupi veliki broj vjernika. Roditelji rado dovode i svoju djecu taj dan u crkvu.
U svojoj homiliji župnik je posebno naglasio da je Gospodin bio ponižen, osuđen, raspet da nitko od nas više ne bude ponižen, osuđen, raspet, ali i da mi nikoga ne osuđujemo, odbacujemo i razapinjemo. Za sve je Isus umro na križu. Dok stojimo pred križem u trenutku našega klanjanja sjetimo se svega toga. Neka naša odluka bude: nikada više.

SVETO TRODNEVLJE: Veliki četvrtak

Veliki četvrtak dan je Isusove oproštajne večere. Isus je okupio svoje oko stola da se oprosti od njih, da im dadne posljednje upute i na kraju da im dade ono najvrednije sebe kao znak prisutnosti među učenicima – svoje Tijelo i Krv pod prilika ljudskog rada i napora: kruha i vina.
Stoga je euharistija u središtu vjerničkog života i po njoj su kršćani Kristov znak u svijetu, naglasio je župnik u svojoj homiliji.
Druga stvarnost na koju nas upućuje Veliki četvrtak jest svećenički red koji je Krist osnovao na toj večeri. Svećenik je čovjek uzet iz naroda da bi ga Gospodin narodu vratio da mu služi. Svećenik nije idealan čovjek, ali upravo kroz njegove slabosti Bog pokazuje svoju veličinu i svoje milosrđe.

Proslava blagdana Cvjetnice u našoj župi

Rečica, 25.03.2018.
Počinje Veliki tjedan, sjećamo se događaja pred dvije tisuće godina. Suočavamo se s dramom patnje i muke Isusa Krista. Blagoslivljamo naše grančice i u procesiji ulazimo u crkvu. U duhu se prenosimo u Jeruzalem i pridružujemo se narodu koji Kristu kliče “Hosana!”
Po našem običaju okupili smo se u parku pred župnom crkvom gdje je župnik blagoslovio grančice,  onda smo u procesiji kroz župni park krenuli u župnu crkvu na euharistijsko slavlje.
Kroz Veliki tjedan razmišljat ćemo o velikoj Božjoj ljubavi, ali i o tome da i danas oko nas postoji patnja, progonstvo da se i danas mnogi “prave ludi” kao i u Isusovo vrijeme gledajući muke mnogih, prognanih. ranjenih. I dok mnogi danas doslovno “blebeću” o ljudskim pravima, nitko se ne pita što je s pravima onih kojima su ti borci za prava svojim bombama razorili domove, obitelji, škole, tvornice, učinili ih prognanicima, obespravljenima. U njima nam valja prepoznati Gospodinovo lice.
Prije svete mise vjernici su mogli nabaviti u organizaciji župnog Caritasa maslinove grančice, a posli mise kupiti rukotvorine naših žena.. Sav prihod od prodaje grančica i rukotvorina ide u fond našeg župnog Caritasa. Iz kojega se onda pomažu oni najugroženiji naši župljani.

Župnikov posjet starijima i bolesnima

Rečica, 20.03.2018.
Svake godine župnik uoči Božića i Uskrsa pohodi stare, bolesne i nemoćne župljane. Dok su bili mlađi, zdraviji oni su pohodili župnu crkvu, sada im župnik donosi dašak župnog zajedništa preko razgovora, sakramenata pomirenja i euharistije.
Kroz razgovor župnih ih želi ohrabriti da se ne smatraju zbog svoga stanja beskorisni već im reći da mogu itekako pomoći svojoj obitelji i župnoj zajednici, ne možda fizički, ali da svoju bolest starost mogu poput Iusa Krista prikazati Gospodinu za svoju obitelj, svoju župnu zajednicu i za sve kojima je potrebna milost. Isto tako potiče ih da mole za svoje i za župnu zajednicu.
Kroz razgovor upoznaje ih i sa stanjem u župnoj zajednici; što se radi, poduzima,