Autor: Pit

“Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju…” (Lk 5, 1).
Uvodne su riječi današnjeg evanđelja. Isus je propovijedao Božju riječ. Narod je to osjetio zato je hrlio čuti tu riječ. Valja pri tom imati na umu da Isus nije vodio računa hoće li se kome to svidjeti ili neće. U središtu je riječ Božja a ne rang lista popularnosti ili kako se danas to voli reći rejting.
Upravo ove evanđeoske riječi i Isusov odnos prema Očevoj riječi bile su temelj župnikove homilije o bl. Alojziju Stepincu i spomendanu njegove smrti i Stepinčeva.
Upravo je to činio i bl. Alojzije Stepinac; navještao je riječ Božju ne vodeći računa da li će mu netko pljeskati ili tapšati ga po ramenu. Ta riječ nije se svidjela nijednom sistemu u kojem je živio, ali bio je svjestan kao i apostol Pavao da ono što je primio mora i predati; Božju riječ. Božju istinu o čovjeku.
Budući da Gospodin nije bio oslobođen optužbi, progona, osude i smrti to ne mogu izbjeći ni njegovi učenici koji ga slijede. Zbog Božje riječi bl Alokzije Stepinac doživio je sudbinu svoga Učitelja.
U večernjim satima Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa organizirala je klanjanje pred Presvetim i molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.

 

Premda će tek sutra biti dan bolesnika na sam blagdan Gospe Lurdske kada će biti i misa za sve bolesne naše župe  Udruga katoličkih mecinskih sestra ogranak Karlovac poslije svete mise mjerila je tlak i šećer našim župljanima koji su to željeli.

Vlč Josip Karas osnovao je 2006. godine zbor mladih Charisma. Tijekom vremena zbor se ugasio.
Na prvu nedjelju veljače osnovali smo novi zbor mladih pod istim imenom. Članovi novoga zbora prošli su kroz dječji zbor Iskrice. Tako je naša župa sada bogatija za još jedan zbor.
Danas su imali svoj prvi nastup na svetoj misi u 11,00 sati.

 

 

Naši stari nisu bez razloga uzeli za suzaštitnike župe sv. Antuna Pustinjaka i sv. Barbaru mučenicu. Prvi je zaštitnik blaga (domaćih životinja), druga je zaštitnica protiv groma.
Premda blaga baš i nema i malo se promjenio način štovanja sv. Antuna Pustinjaka. Još je župnik Sertić napisao 1950. godine da je te godine bio zadnji put da se blagdan ovoga sveca slavio na stari način; da ljudi donose na oltar sveca kobasice, bunceke….koje su kasnije mežnari prodavali na dražbi a novac išao u crkvenu blagajnu. Također navodi da je za svečev blagdan u župi bilo “malo proštenje”.
Premda su se vremena promjenila proslavili smo blagdan sveca i u novim okolnostima. Župnik je naglasio svečevu otvorenost Božjoj riječi koju je slijedio u životu. Svaki čovjek može biti velik onoliko koliko slijedi Božji glas u sebi i koliko dopusti Bogu da u njemu djeluje.

15. siječnja 1945. u 43 godini života svećenik i župnik u Rečici vlč gosp. Martin Gecina svezan žicom odveden je iz župnog stana u Rečici od strane komunista i partizana. Vodili su ga tako vezana kroz župu i susjedne župe želeći ga što više poniziti i zastrašiti župljane i mještane. Bez suđenja i osude smaknut je negdje u šumi oko Sjeničaka. Za datum smaknuća i za grob nikada mu se nije doznalo kao da su željeli ostvariti svoju poruku: “Završit ćeš u jarku, ne kao pop, već kao pas”.
Danas smo u župnoj crkvi obilježili svetom misom ovaj događaj. U svojoj homiliji župnik je kratko podsjetio što je župnik Gecina sve dobrog učinio u svojoj župi u koju je došao s 33 godine 1935. godine. U našim molitvama, kako i dolikuje kršćanima jesu i oni koji su sudjelovali u njegovoj smrti, oni koji su ga uhitili, mučili i na koncu mučki ustrijelili u šumi koncem mjeseca svibnja. Spominjemo se toga događaja ne da bi sudili ili osuđivali nego da bi učili da se nikada takovoga ne dogodi.

Slušajući Božju riječ ovih božićnih dana susrećemo se s riječju “znak”. Bog se objavljuje preko znakova, često znakova prirode. Druga riječ koja se isto često čuje jest riječ “hod”. Hodati prema. ići prema. U tom hodu događa se susret. I pastiri i mudraci su vidjeli znak i hodali prema njemu. Bog nam se često otkriva u znakovima i poziva nas na hod prema njemu. Na kraju jedni i drugi su ga susreli. Treća riječ je “dar”. I pastiri i mudraci darovali su dijete Isusa. I mi smo pozvani donijeti svoj dar. Sebe, naglasio je župnik u svojoj homiliji na misi Bogojavljenja.
Prije svete mise po starom običaju bio je blagoslov vode koju onda vjernici nose svojim kućama.