Autor: Pit

Rečica, 24.04.2022.
Crkva na Drugu uskrsnu nedjelju slavi blagdan Božjeg milosrđa koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. Tom prigodom Sveti je Otac proglasio svetom poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, “navjestiteljicu” Božjeg milosrđa, a odredio je također posebnu crkvu u Rimu za širenje tog štovanja. Riječ je o crkvi Svetoga Duha u Sassiji, blizu Vatikana, čiji je rektor don Giuseppe Bart.
I u našoj župi kao i svake godine proslavili smo lijepo Nedjelju Božanskoga milosrđa. Svetu misu predvodio je vlč Lovro i na kraju smo izmolili litanije Božanskog milosrđa.

Rečica, 17.04.2022.
Proslava uskrsnuća našeg Gospodina započela je službom Službom svjetla ispred župne crkve. Službu je predvodio župnik vlč Lovro. Nakon Službe riječi zvona su svečano najavila Isus je živ, uskrsnuo je.  Svečanu misu uskrsnuća predvodio je župnik koji je u svojoj homiliji naglasio da nakon užasnog Kristovog krika s križa; Gotovo je, nakon groba i tišine Velike subote odjekuje radostan pjev Crkve Aleluja – Isus je živ, smrt je pobijeđena, Posebno je naglasio da osudom, poniženjem suđeno je nadi, istini i ljubavi, upravo onome što je srž naše vjere a onda dolazi uskrsna poruka: nadu, istinu i život nitko ne može uništiti. Svjetlo uskrsne svijeće razgoni mrak zla, laži i istine i smrti i grijeha.
Podsjetio je da nakon dvije godine, prvo pandemija, a onda zatvorena crkva nakon potresa , možemo radosno slaviti Uskrs u svojoj ranjenoj crkvi.
Na poldanjoj svetoj misi u svojoj homiliji župnik se osvrnuo na riječi apostola Petra …prošao je svijetom čineći dobro….njega smakoše objesivši ga na stup… Kristova muka i smrt nisu nesreća nego dio našega spasenja. Sve što je Isus činio bila je poslušnost nebeskom Ocu. Kao čovjek vpio je : neka me mimoiđe ova čaša…ali vjerom u sebi govorio je također…neka bude tvoja volja. Podlaganjem volji Očevoj i naše patnje, boli ucjepljene u Kristovu bol i patnju nisu besmisao, nesreća nego mogu biti dio Božjeg djela spasenja prinesene za naše bližnje. Stoga je Kristovo uskrsnuće i naše uzdignuće.
Prvi puta u povijesti uskrsna sveta misa služena je i u kapelici svetoga Florijana u Zamršju. Za tu priliku župljani toga dijela župe prekrasno su uredili okoliš i samu kapelicu u kojoj i oko koje se okupio lijepi vroj vjernika.
Na svetoj misi pjevali su mladi predvođeni sviranjem na gitari mlade studentice Ane Škarice.

Rečica,16.04.2022.
Velika subota dan je kada je Isus u grobu. Tišina je i u crkvi i okolo, polja miruju. Crkva je otvorena i vjernici pohode Božji grob u tišini i molitvi.
Nakon dvije godine mogli smo uistinu organizirati sve po našem starom običaju. Prve godine /za vrijeme pandemije/ vjernici su mogli pojedinačno pohoditi Božji grob, ali bilo je to i teško vrijeme za našu župu. Baš u to vrijeme pandemija corona virusa harala je našom župom i ubirala svoje smrtonosne plodove..
Prošle smo godine zbog potresa imali isto sve skromno. Božji grob bio je na ulazu u crkvu jer je crkva bila zatvorena.
Tek ove godine moglči smo sve organizirati onako na naš rečički način sa čuvarima Božjega groba.
Zahvaljujem našim ministrantima, članovima KUD-a Rečica, nogometašima NK Mladost iz Rečice, vatrogascima iz DVD Dolnja Rečica, Rečica Kolodvor, Rečica Matica, lovcima , i molitvenoj zajednici Milosrdnoga Isusakoji su bili čuvari Božjeg groba.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rečica, 15.04.2022.
Gledajući danas u križ Isusa Krista gledamo i razmišljamo i o svojim križevima, tolikim križevima koje nose ljudi svijeta. Postoje razni križevi; križ gladi, križ siromaštva, križ progonstva. križevi neizvjesnosti… Gospodin je nosio svoj križ na Golgotu, posrtao je, padao, ali je i ustajao. Nosilo ga je povjerenje u Oca nebeskoga, vjera da nakon svega dolazi uskrsnuće, novi život.
Nakon dvije godine što zbog pandemije, što zbog potresa, jer je crkva bila zatvorena mogli smo slaviti Obrede Muke Gospodnje u našoj crkvi. Okupio se veliki broj župljana, a osonito je bilo lijepo vidjeti i veliki broj maldih.

Rečica,14.04.2022.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč Lovro a pjevanjem pratio mješoviti župni zbor. Na slavlju euharistije okupio se izuzetano veliki broj vjernika slaveći tako dan ustanovljenja sakramenata svete euharistije i svetoga reda.
” Danas volimo razgovarati o identitetu, onom po čemu jesmo ono što jesmo, o onome što nas čini to da jesmo to kako se nazivamo. Identitet naroda jest njegova kultura, nasljeđe, jezik…Pitamo se koji je naš kršćanski, posebno katolički identitet, ono što nas čini katolicima i kršćanima. To je prvenstveno čin euharistije…”
Župnik je zatim naglasio da je euharistija čin ne samo spomena na vazmeno otajstvo nego i čin Crkve, jer po tome postajemo i živimo kao Crkva. To je čin zajedništva verikalnoga i horizontalnoga, prema nebu i prema drugima, s nebom i s drugima.
Na kraju euharistijskoga slavlja zadržali smo se u klanjanju i adoraciji, zajedničkoj molitvi.

Rečica,10.04.2022.
Nakon dvije godine proslavili smo Cvjetnicu “na rečički način” Nakon blagoslova grančica na prostoru ispred župne crkve krenula je svečana procesija kroz župni park u crkvu na euharistiju koju je predvodio župnik Lovro Zaplatić koji je naglasio da je ovaj korizmeni hod kroz 40 dana otkrivao svu ljepotu naše vjere – svu ljepotu vjere u Boga, milosrdnog Boga koji nas čeka, saginje se do nas, koji ne prekorava, ne spočitava, već ljubi neshvatljivom ljubavlju. Otkrivali smo da postoji On koji nas čeka, pače, ne samo to, onaj koji nam hrli ususret.Bez straha od prijekora krenimo prema njemu. Svi mi nosimo određenu patnju, križeve, razočaranja, muke kroz tjedan pred nama zagledajmo se u to Božje lice označeno patnjom. I Bog pati, nosi patnje, patnje svih nas. Ostavimo svoje patnje, grijehe, promašaje pred ovim žrtvenikom i dopustimo mu da nam po uskrsnuću daruje novi život.
Poslije svete mise djeca osnovne škole Rečica i najmlađi članovi KUD Rečica na platou ispred crkve izveli su kratak program na početku kojega je predsjednik KUD Rečica gosp Josip Perač pozdravio prisutne i prisjetio se osnivača Rečičke Cvjetnice pokojno Josipa Žunca – Žutog.
U prostorija Pastoralnog centra u organizaciji KUD Rečica i OŠ Rečica održana je lijepa izložba pisanica i rukotvorina rečičkih žena.
Izložba je bila jako lijepo posjećena kroz cijeli dan.
Tako su u jednom događaju bila spojena vjera i tradicija kao dio narodne duše i baštine nadopunjujući jedno drugo u raznolikosti i bogatstvu.
Nakon zatvorenosti u pandemiji malo smo mogli udisati svježi zrak, zagledati se jedni drugima u lice i podariti jedni drugima iskreni osmjeh.

Svake godine približavanjem Uskrsa župnik pohodi u njihovim domovima naše starije i bolesne župljane. Ne samo da im donese utjehu i snagu svetih sakramenata pomirenja i pričesti nego na određeni način uključuje ih preko sakramenta i svoje osobe u život naše župne zajednice.
Takvi susreti ne samo da su radost  za naše starce i bolesnike nego i radost za župnika i obogaćivanje njegove duhovnosti.
Ujedno je i to prilika da se i oni upoznaju sa životom i radom župne zajednice. Oni su i potpora župnoj zajednici koja je uvijek u njihovim molitvama.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić shodno novim epidemiološkim mjerama donio je odluke u veze toga:
ODLUKE KARDINALA BOZANIĆA

Rečica. 03. travnja 2022.
Veliki navještaj Oca koji oprašta, oblači u svečano (krsno) ruho, priređuje veliku gozbu (euharistiju) za sina koji je bio izgubljen, a nađen, mrtav,  a živi od prošle nedjelje, ove nedjelje …”ni ja te ne usuđujem” ostvareni su danas i u našoj župi preko sakramenta pomirenja (ispovijedi) kojoj je pristupio lijepi broj župljana premda se preklopio sa smotrom folklora u Karlovcu na kojem je također sudjelovao dio naših župljana. Ali, hvala Bogu ipak se danas lijepi broj pomirio sa Ocem.
Ispovijedati su pomogli sve svećenici iz našega dekanata. Obukli smo “nove kičene haljine” (milost Božju) i završili svečanom gozbom (euharistijom).

 

Rečica, 25. ožujka 2022. Danas smo održali četvrtu katehetsku radionicu za prvopričesnike na temu Korizme i Križnog puta.
Bio je to ujedno i prvi susret “u živo” nakon koronske pauze. Do sada su vjeroučenici imali župnu katehezu online.
Uz simbole Isusove žrtve koje smo tumačili nastojali smo razmišljati zajednički što svaki od nas može učiniti u korizmi za Isusa, sebe, druge, zemlju na kojoj živimo i koju nam je dao dragi Bog.
Bio je to susret u igri, radosti, ozbiljnosti i traganjima.