Kategorija: Događanja

Rečica, 05.03.2019.
Stara je uzrečica; istina će vas osloboditi. Za zdrav život jednog naroda važno je da raščisti sa svojom prošlošću i da se s njom suoči s istinom i u istini. Naš problem u Hrvatskoj jest; nemamo volje ni snage suočiti se s istinom. Za nas je istina uvijek s jedne strane barikade ideologije. I zato samo bolesna nacija, bolesna država.
Danas smo se pod misom u našoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik Lovro sjetili velikog masakra domobrana u Rečici koji se dogodio u noći 4/5 ožujka 1945. godine. Istina je to koja je brižljivo skrivana.
Svjedočanstvo očevica devetnaestogodišnjeg Stjepana Kranjčeca:
“Livada puna leševa. Polako i oprezno stopu po stopu s mukom sam se uzverao strmom obalom i provirio na ravnicu predamnom. Užas. Pakao. I sada je lagana izmaglica pritisla ravnicu, a obala i okolne livade bili puni leševa, pojedinačno, u grupama negdje bez reda, negdje kao da su postavljeni u ležeći stroj, izrešetani rafalima, iznakaženi noževima ili čak raznijeti ručnim granatama. Neki u uniformama, neki u donjem rublju, neki potpuno goli. Nisam mogao izdržati gledajući jezovit prizor. Bila je potpuna tišina, ali sam držao da su partizani još uvijek u selu i nisam se usudio da sve bolje razgledam. Koliko sam brže mogao krenuo sam obalom prema mostu na Kupi, jer sam se nadao da tamo nema partizana. Nisam mogao izbjeći leševe na tom bijegu obalom, ali kad sam se približio mostu, bilo ih je sve manje. Procijenio sam onako od oka da ima od dvijestotine izmasakriranih leševa domobrana, i za pretpostviti je da su svi poubijani poslije borbe. Prihvaćen sam u bunker kraj mosta i tako preživio tragediju.”

Rečica, 21.veljače 2019.
Danas su vrijedni članovi DVD Rečica Matica, DVD Rečica Kolodvor i DVD  Dolnja Rečica organizirali akciju čišćenja okoliša župne kuće i vjeronaučnih dvorana.
Ovakve akcije organiziraju u većem ili manjem obimu svake godine nastojeći okoliš kuće i dvorana učiniti što ljepšim. Preostalo je još samo malčiranje i spaljivanje ostataka granja. No, to smo se dogovorili kada ćemo i kako ćemo.
Valja također spomenuti da članovi navedenih DVD društava sudjeluju i u ostalim akcijama koje organizira župa.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj akciji.

Shodno Kanonu 396. CIC-a  danas je u ime zagrebačkod Nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića župu pohodio njegov izaslanik mons Josip Kuhtić u pratnji dekana preč Dražena Karačića.
Tom prigodom pregledao je župni ured, knjige i spise u župnom uredu i župnu crkvu o čemu je sastavljen Zapisnik. Inače, Kanonska vizitacija vrši se svakih pet godina.

Gradić Lurd (Lourdes) nalazi se na krajnjem zapadu Francuske. U njemu se zbio događaj koji je obilježio XIX. stoljeće. Od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine Blažena Djevica Marija tamo se ukazala osamnaest puta četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous. Strogi lurdski župnik zatražio je tada od djevojčice da pita nepoznatu osobu koju je opisivala „kao lijepu Gospođu odjevenu u bijelo“ tko je, ako želi da se na tom mjestu sagradi kapelica i da joj hodočaste vjernici.
U nedjelju su medicinske sestre mjerile župljanima tlak i šećer u krvi. Danas je svetu misu za sve bolesne župljane predvodio naš župnik vlč Lovro Zaplatić. Na svetu se misu okupio lijepi broj vjernika.

“Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju…” (Lk 5, 1).
Uvodne su riječi današnjeg evanđelja. Isus je propovijedao Božju riječ. Narod je to osjetio zato je hrlio čuti tu riječ. Valja pri tom imati na umu da Isus nije vodio računa hoće li se kome to svidjeti ili neće. U središtu je riječ Božja a ne rang lista popularnosti ili kako se danas to voli reći rejting.
Upravo ove evanđeoske riječi i Isusov odnos prema Očevoj riječi bile su temelj župnikove homilije o bl. Alojziju Stepincu i spomendanu njegove smrti i Stepinčeva.
Upravo je to činio i bl. Alojzije Stepinac; navještao je riječ Božju ne vodeći računa da li će mu netko pljeskati ili tapšati ga po ramenu. Ta riječ nije se svidjela nijednom sistemu u kojem je živio, ali bio je svjestan kao i apostol Pavao da ono što je primio mora i predati; Božju riječ. Božju istinu o čovjeku.
Budući da Gospodin nije bio oslobođen optužbi, progona, osude i smrti to ne mogu izbjeći ni njegovi učenici koji ga slijede. Zbog Božje riječi bl Alokzije Stepinac doživio je sudbinu svoga Učitelja.
U večernjim satima Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa organizirala je klanjanje pred Presvetim i molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.

 

Premda će tek sutra biti dan bolesnika na sam blagdan Gospe Lurdske kada će biti i misa za sve bolesne naše župe  Udruga katoličkih mecinskih sestra ogranak Karlovac poslije svete mise mjerila je tlak i šećer našim župljanima koji su to željeli.

Vlč Josip Karas osnovao je 2006. godine zbor mladih Charisma. Tijekom vremena zbor se ugasio.
Na prvu nedjelju veljače osnovali smo novi zbor mladih pod istim imenom. Članovi novoga zbora prošli su kroz dječji zbor Iskrice. Tako je naša župa sada bogatija za još jedan zbor.
Danas su imali svoj prvi nastup na svetoj misi u 11,00 sati.

 

 

Naši stari nisu bez razloga uzeli za suzaštitnike župe sv. Antuna Pustinjaka i sv. Barbaru mučenicu. Prvi je zaštitnik blaga (domaćih životinja), druga je zaštitnica protiv groma.
Premda blaga baš i nema i malo se promjenio način štovanja sv. Antuna Pustinjaka. Još je župnik Sertić napisao 1950. godine da je te godine bio zadnji put da se blagdan ovoga sveca slavio na stari način; da ljudi donose na oltar sveca kobasice, bunceke….koje su kasnije mežnari prodavali na dražbi a novac išao u crkvenu blagajnu. Također navodi da je za svečev blagdan u župi bilo “malo proštenje”.
Premda su se vremena promjenila proslavili smo blagdan sveca i u novim okolnostima. Župnik je naglasio svečevu otvorenost Božjoj riječi koju je slijedio u životu. Svaki čovjek može biti velik onoliko koliko slijedi Božji glas u sebi i koliko dopusti Bogu da u njemu djeluje.

15. siječnja 1945. u 43 godini života svećenik i župnik u Rečici vlč gosp. Martin Gecina svezan žicom odveden je iz župnog stana u Rečici od strane komunista i partizana. Vodili su ga tako vezana kroz župu i susjedne župe želeći ga što više poniziti i zastrašiti župljane i mještane. Bez suđenja i osude smaknut je negdje u šumi oko Sjeničaka. Za datum smaknuća i za grob nikada mu se nije doznalo kao da su željeli ostvariti svoju poruku: “Završit ćeš u jarku, ne kao pop, već kao pas”.
Danas smo u župnoj crkvi obilježili svetom misom ovaj događaj. U svojoj homiliji župnik je kratko podsjetio što je župnik Gecina sve dobrog učinio u svojoj župi u koju je došao s 33 godine 1935. godine. U našim molitvama, kako i dolikuje kršćanima jesu i oni koji su sudjelovali u njegovoj smrti, oni koji su ga uhitili, mučili i na koncu mučki ustrijelili u šumi koncem mjeseca svibnja. Spominjemo se toga događaja ne da bi sudili ili osuđivali nego da bi učili da se nikada takovoga ne dogodi.

Slušajući Božju riječ ovih božićnih dana susrećemo se s riječju “znak”. Bog se objavljuje preko znakova, često znakova prirode. Druga riječ koja se isto često čuje jest riječ “hod”. Hodati prema. ići prema. U tom hodu događa se susret. I pastiri i mudraci su vidjeli znak i hodali prema njemu. Bog nam se često otkriva u znakovima i poziva nas na hod prema njemu. Na kraju jedni i drugi su ga susreli. Treća riječ je “dar”. I pastiri i mudraci darovali su dijete Isusa. I mi smo pozvani donijeti svoj dar. Sebe, naglasio je župnik u svojoj homiliji na misi Bogojavljenja.
Prije svete mise po starom običaju bio je blagoslov vode koju onda vjernici nose svojim kućama.