Autor: Pit

Budući da je cvjetnjak u parku oko župne crkve došao svome kraju bili smo prisiljeni obnoviti ga. Preštihali smo gredice nabavili nove sadnice parkovnih ruža uz pomoć vrijednih župljanki obnovili smo.
Zasadili smo 30 novih ruža tako da naš park zablista u novom ruhu i bude ugodno mjesto za odmor, razmišljanje i molitvu. Mjesto gdje ćemo odmoriti tijelo i dušu i um.

Pepelnicom ili Čistom srijedom započinje korizma (četrdesetodnevnica), odnosno vrijeme od 40 dana (ne računajući nedjelje) posebnog oblika pokorničke priprave za proslavu Kristova vazmenoga otajstva. Pepelnica tako svojom simbolikom ima ne samo individualni karakter obraćenja, nego i ekleziološki i socijalni, jer je riječ o svojevrsnom pozivu na opće obraćenje i promjenu ponašanja, odnosno odbacivanja svega onoga što nas čini manje kršćanima u izvornom smislu i prianjanje uz sve ono pozitivno što bi trebalo biti istinski identitet svakog kršćanina i cijele Crkve.
Svetu misu predvodio je župnik Lovro Zaplatić koji se svojoj homiliji zadržao posebno na riječima apostola Pavla u poslanici Korinčanima: ” “Kristovi smo poslanici…”. Jedan od oblika obnove vjere jest i posvješćivanje proročke – poslaničke uloge kršćanina u svijetu. Bog je onaj koji me šalje u svijet. Prihvatiti tu svoju ulogu znači biti ponizan, poslušan, otvoren i Boga staviti na prvo mjesto a ne svoje želje i željice.
Napočetkusvetemisebiojeblagoslovpepelaipepeljenjevjernikauzpoziv:ObratiseivjerujeEvanđelju.

Rečica, 05.03.2019.
Stara je uzrečica; istina će vas osloboditi. Za zdrav život jednog naroda važno je da raščisti sa svojom prošlošću i da se s njom suoči s istinom i u istini. Naš problem u Hrvatskoj jest; nemamo volje ni snage suočiti se s istinom. Za nas je istina uvijek s jedne strane barikade ideologije. I zato samo bolesna nacija, bolesna država.
Danas smo se pod misom u našoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik Lovro sjetili velikog masakra domobrana u Rečici koji se dogodio u noći 4/5 ožujka 1945. godine. Istina je to koja je brižljivo skrivana.
Svjedočanstvo očevica devetnaestogodišnjeg Stjepana Kranjčeca:
“Livada puna leševa. Polako i oprezno stopu po stopu s mukom sam se uzverao strmom obalom i provirio na ravnicu predamnom. Užas. Pakao. I sada je lagana izmaglica pritisla ravnicu, a obala i okolne livade bili puni leševa, pojedinačno, u grupama negdje bez reda, negdje kao da su postavljeni u ležeći stroj, izrešetani rafalima, iznakaženi noževima ili čak raznijeti ručnim granatama. Neki u uniformama, neki u donjem rublju, neki potpuno goli. Nisam mogao izdržati gledajući jezovit prizor. Bila je potpuna tišina, ali sam držao da su partizani još uvijek u selu i nisam se usudio da sve bolje razgledam. Koliko sam brže mogao krenuo sam obalom prema mostu na Kupi, jer sam se nadao da tamo nema partizana. Nisam mogao izbjeći leševe na tom bijegu obalom, ali kad sam se približio mostu, bilo ih je sve manje. Procijenio sam onako od oka da ima od dvijestotine izmasakriranih leševa domobrana, i za pretpostviti je da su svi poubijani poslije borbe. Prihvaćen sam u bunker kraj mosta i tako preživio tragediju.”

Rečica, 21.veljače 2019.
Danas su vrijedni članovi DVD Rečica Matica, DVD Rečica Kolodvor i DVD  Dolnja Rečica organizirali akciju čišćenja okoliša župne kuće i vjeronaučnih dvorana.
Ovakve akcije organiziraju u većem ili manjem obimu svake godine nastojeći okoliš kuće i dvorana učiniti što ljepšim. Preostalo je još samo malčiranje i spaljivanje ostataka granja. No, to smo se dogovorili kada ćemo i kako ćemo.
Valja također spomenuti da članovi navedenih DVD društava sudjeluju i u ostalim akcijama koje organizira župa.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj akciji.

Shodno Kanonu 396. CIC-a  danas je u ime zagrebačkod Nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića župu pohodio njegov izaslanik mons Josip Kuhtić u pratnji dekana preč Dražena Karačića.
Tom prigodom pregledao je župni ured, knjige i spise u župnom uredu i župnu crkvu o čemu je sastavljen Zapisnik. Inače, Kanonska vizitacija vrši se svakih pet godina.

Gradić Lurd (Lourdes) nalazi se na krajnjem zapadu Francuske. U njemu se zbio događaj koji je obilježio XIX. stoljeće. Od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine Blažena Djevica Marija tamo se ukazala osamnaest puta četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous. Strogi lurdski župnik zatražio je tada od djevojčice da pita nepoznatu osobu koju je opisivala „kao lijepu Gospođu odjevenu u bijelo“ tko je, ako želi da se na tom mjestu sagradi kapelica i da joj hodočaste vjernici.
U nedjelju su medicinske sestre mjerile župljanima tlak i šećer u krvi. Danas je svetu misu za sve bolesne župljane predvodio naš župnik vlč Lovro Zaplatić. Na svetu se misu okupio lijepi broj vjernika.

“Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju…” (Lk 5, 1).
Uvodne su riječi današnjeg evanđelja. Isus je propovijedao Božju riječ. Narod je to osjetio zato je hrlio čuti tu riječ. Valja pri tom imati na umu da Isus nije vodio računa hoće li se kome to svidjeti ili neće. U središtu je riječ Božja a ne rang lista popularnosti ili kako se danas to voli reći rejting.
Upravo ove evanđeoske riječi i Isusov odnos prema Očevoj riječi bile su temelj župnikove homilije o bl. Alojziju Stepincu i spomendanu njegove smrti i Stepinčeva.
Upravo je to činio i bl. Alojzije Stepinac; navještao je riječ Božju ne vodeći računa da li će mu netko pljeskati ili tapšati ga po ramenu. Ta riječ nije se svidjela nijednom sistemu u kojem je živio, ali bio je svjestan kao i apostol Pavao da ono što je primio mora i predati; Božju riječ. Božju istinu o čovjeku.
Budući da Gospodin nije bio oslobođen optužbi, progona, osude i smrti to ne mogu izbjeći ni njegovi učenici koji ga slijede. Zbog Božje riječi bl Alokzije Stepinac doživio je sudbinu svoga Učitelja.
U večernjim satima Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa organizirala je klanjanje pred Presvetim i molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.