Župa Sv. Ivana Krstitelja Rečica

Tradicionalno Rečičko prošćenje pod nazivom Vusikovanje održano je i ove nedjelje ( nedjelju poslije blagdana Mučeništva sv. Ivana Krstitelja). Usprkos kišovitom i prohladnom danu okupio se lijepi broj domaćih vjernika i hodočasnika iz Karlovca i okolnih župa.
Ranu jutarnju misu predvodio je župnik Lovro Zaplatić. U svojoj homiliji posebno je naglasio ovu proročku dimenziju sv. Ivana Krstitelja kao poticaj da i mi u svom vremenu posvjestimo si svoje proročko poslanje u vremenu u kojem živimo.
Svečanu poldanju misu predvodio je i propovjedao vlč Kristijan Gatarić upravitelj župa Skakavac i Vukmanić u zajedništvu s dekanom preč Draženom Karačićem župnikom župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu, vlč Nikolom Sanjkovićem župnikom župe Pohoda BDM u Mahićnu, patrom Kronoslavom Albert gvardijanom franjevačkog samostana u Karlovcu i župnikom župe Presvetog Trojstva u Karlovcu, patrom Tomom Tomišom ftanjevcem iz Karlovca i dr Vladom Mikšićem subsidijarom župe Gospe Snježne iz Karlovaca. Za stolom u župnoj kući nakon nedjeljnih obaveza u svojim župama okupili suse i ostali svećenici iz dekanata.
U svojoj propovijedi vlč Gatarić posebno je ohrabrio vjernike da žive svoju vjeru, svoje poslanje jer na taj način najbolje koriste svoje vrijeme, darove koje im Gospodin daje.
Popodnevnu svetu misu i klanjanje kao zahvalnost Gospodinu na svim darovima vodio je domaći župnik vlč Lovro Zaplatić.

0d 31. kolovoza do 02. rujna 2017. godine i uoči župnog proštenja svaku večer u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja biti će trodnevna priprava:

četvrtak; 18,00 sati pobožnost sv. Ivanu Krstitelju, sveta misa
petak: 18,00 sati, misa, klanjanje pred Presvetim
subota: 18,00 sati: misa i molitva za svećenike, redovnike i redovnice i za duhovna zvanja
Svaki dan od 17,30 sati – prilika za svetu ispovijed.

Dosta naših župljana na današnji dan hodočasti u susjednu župe Kamensko središnje Marijansko svetište u našem dekanatu. Ipak i kod nas se u župnoj crkvi okupio lijepi broj župljana da proslavi Marijino uznesenje na nebo.
U svojoj homiliji župnik se posebno osvnuo na Marijin hvalospjev, njezino klicanje i zahvaljivanje Bogu jer joj “učini silna djela”. I na koncu je dobila najveći dar – Bog ju je izvisio iznad svih žena. Božji darovi Mariji bili su veliki, ali i njezino zahvaljivanje.
Mi često u svojoj malenosti, ne vidimo koja i kolika nama silna djela čini Gospodin. Po Marijinu primjeru učimo se zahvaljivati. Upravo po tome bivamo uzvišeni – po zahvaljivanju.

Župa Lobor slavila je svoju zaštitnicu sv. Anu. Pred mnoštvom vjernika uz zajedništvo svećenika iz dekanata svetu misu je predvodio i propovjedao naš župnik Lovro Zaplatić, inače rodom iz župe Lobor. Svetoj misi prisustvovali su i čelnici općine Lobor koja taj dan slavi i kao Dan općine, te razne udruge koje djeluju u općini i župi. Pod svetom misom pjevao je zbor mladih iz župe Lobor “Vedrina”, po ubijenom župniku Josipu Vedrini. Slavlju su prisustvovala i još trojica od šest živućih svećenika iz župe: vlč Franjo Korade, isusovac, te Franjo Biškup i Matija Knok…
U svojoj propovijedi župnik Lovro je naglasio na početku na prihvaćanje križa sv. Joakima i Ane jer nisu imali djece. Mariju su tek dobili kasnije.

Imam često puta osjećaj da mi koji sebe definiramo kao vjernici, očekujemo od Boga određeni priveligirani položaj u životu, da nama teče med i mlijeko, sve bez problema, a kada problemi ipak zahvate naše živote prema Bogu se slijeva bujica ljutitih pitanja, prijetnji, predbacivanja, do otvorenog okretanja leđa Bogu jer nam nije ispunio naša očekivanja. Zaboravljamo da smo itekako priveligirani, da nas je kako kaže apostol Ivan “učinio svojom predragom svojinom”, svojim sinovima i kćerima po sakramentu krštenja. Da nas je osnažio za život po sakramentu potvrde, da možemo osjetiti Božji očinski zagrljaj u sakramentima pomirenja i bolesničkog pomazanja, da se možemo hraniti Božjom hranom u euharistiji… ostvaruje se ono što smo čuli u današnjem evanđelju: blago ušima, blago očima. Slušamo riječi Božjeg ohrabrenja, nade, ljubavi, gledamo u sebi, na sebi i oko sebe divna Božja djela
Joakim i Ana prihvatili su svoj križ, svoju bol, nosili je. Prihvatili su život me kriveći nikoga. Učinili su ono što je kasnije rekao njihov unuk Isus: uzeli su svoj križ života i krenuli u život. Bez ogorčenja. Svoj život stavili su Božje ruke.

Druga poruka današnjeg blagdana koju može svaki od nas ponijeti i nasljedovati, ugrađivati u svoj život jest ona koju nam donosi predaja – Joakim i Ana bili su pobožni ljudi.U narodu često taj pojam POBOŽAN ČOVJEK vežemo uz nešto izvanjsko isto tako često ako se želimo nekome narugati i reći mu pobožnjaković. Pokušajmo raščlaniti riječ POBOŽAN. Riječ je složenica od dviju riječi; od PO i BOŽJEM. Dakle pobožan znači živjeti po Božjem, biti po Božjem, dakle u svakom trenutku osluškivati, gkedati, otkrivati ono što sveto Pismo naziva „ Božjom voljom“. U Božjoj blizini čovjek se najbolje uči kako ostvariti sebe kao čovjeka i ispuniti svoje poslanje. Svaki od nas ima svoje poslanje, svoju zadaću u svijetu, svaki čovjek je dio Božjeg plana.

Na kraju slavlja župnik je u ime župljana poklonio vlč Lovri veliko licitarsko srce.