JANINO U LOBORU
Župa Lobor slavila je svoju zaštitnicu sv. Anu. Pred mnoštvom vjernika uz zajedništvo svećenika iz dekanata svetu misu je predvodio i propovjedao naš župnik Lovro Zaplatić, inače rodom iz župe Lobor. Svetoj misi prisustvovali su i čelnici općine Lobor koja taj dan slavi i kao Dan općine, te razne udruge koje djeluju u općini i župi. Pod svetom misom pjevao je zbor mladih iz župe Lobor “Vedrina”, po ubijenom župniku Josipu Vedrini. Slavlju su prisustvovala i još trojica od šest živućih svećenika iz župe: vlč Franjo Korade, isusovac, te Franjo Biškup i Matija Knok…
U svojoj propovijedi župnik Lovro je naglasio na početku na prihvaćanje križa sv. Joakima i Ane jer nisu imali djece. Mariju su tek dobili kasnije.
Imam često puta osjećaj da mi koji sebe definiramo kao vjernici, očekujemo od Boga određeni priveligirani položaj u životu, da nama teče med i mlijeko, sve bez problema, a kada problemi ipak zahvate naše živote prema Bogu se slijeva bujica ljutitih pitanja, prijetnji, predbacivanja, do otvorenog okretanja leđa Bogu jer nam nije ispunio naša očekivanja. Zaboravljamo da smo itekako priveligirani, da nas je kako kaže apostol Ivan “učinio svojom predragom svojinom”, svojim sinovima i kćerima po sakramentu krštenja. Da nas je osnažio za život po sakramentu potvrde, da možemo osjetiti Božji očinski zagrljaj u sakramentima pomirenja i bolesničkog pomazanja, da se možemo hraniti Božjom hranom u euharistiji… ostvaruje se ono što smo čuli u današnjem evanđelju: blago ušima, blago očima. Slušamo riječi Božjeg ohrabrenja, nade, ljubavi, gledamo u sebi, na sebi i oko sebe divna Božja djela
Joakim i Ana prihvatili su svoj križ, svoju bol, nosili je. Prihvatili su život me kriveći nikoga. Učinili su ono što je kasnije rekao njihov unuk Isus: uzeli su svoj križ života i krenuli u život. Bez ogorčenja. Svoj život stavili su Božje ruke.Druga poruka današnjeg blagdana koju može svaki od nas ponijeti i nasljedovati, ugrađivati u svoj život jest ona koju nam donosi predaja – Joakim i Ana bili su pobožni ljudi.U narodu često taj pojam POBOŽAN ČOVJEK vežemo uz nešto izvanjsko isto tako često ako se želimo nekome narugati i reći mu pobožnjaković. Pokušajmo raščlaniti riječ POBOŽAN. Riječ je složenica od dviju riječi; od PO i BOŽJEM. Dakle pobožan znači živjeti po Božjem, biti po Božjem, dakle u svakom trenutku osluškivati, gkedati, otkrivati ono što sveto Pismo naziva „ Božjom voljom“. U Božjoj blizini čovjek se najbolje uči kako ostvariti sebe kao čovjeka i ispuniti svoje poslanje. Svaki od nas ima svoje poslanje, svoju zadaću u svijetu, svaki čovjek je dio Božjeg plana.
Na kraju slavlja župnik je u ime župljana poklonio vlč Lovri veliko licitarsko srce.
O knjizi: Joseph Pierce – Moja utrka s đavlom
Joseph Pearce, danas vodeći svjetski katolički biograf, u mladosti je bio fanatični skinhead, jedan od vo.đa britanskih neofašističkih skupina i urednik časopisa koji je promicao rasističke ideje. Aktivno je sudjelovao u neredima i sukobima te promicao ideologiju mržnje što ga je dvaput dovelo do odsluženja zatvorske kazne. Tijekom drugoga boravka u zatvoru, prazan, sam, bez ičega, ljut na svijet i na sebe započeo je svoju životnu preobrazbu, što je rezultiralo napuštanjem ekstremizma i obraćenjem na katoličanstvo. U iskrenoj i uzbudljivoj ispovjednoj knjizi Moja utrka s đavlom Pearce na živopisan način opisuje svoje duhovno putovanje od radikalne mržnje i ateističke rasističke ideologije k razumskoj i produhovljenoj kršćanskoj ljubavi.
Pričajući svoju napetu životu priču, između ostaloga opisuje:
-
- što je uzrokovalo da ga zavedu ekstremne ideje i kako je prigrlio rasističku ideologiju,
- godine nasilja, mržnje i nereda,
- kako je izgledao uzbudljivi i istovremeno isprazni život jednoga ekstremista,
- na koji je način proveo vrijeme u zatvoru i kako je proživio tamnu noć duše koja je uslijedila,
- koju su ulogu u njegovu obraćenju odigrali veliki autori poput G. K. Chestertona, Hilairea Belloca i C. S. Lewisa te njihove ideje,
- kako je konačno prigrlio katoličku vjeru.
PROŠTENJE U DONJOJ KUPČINI
Prigodom proslave zaštitnice župe Donja Kupčina sv. Marije Magdalenu misu je predslovio i propovijedao naš župnik Lovro Zaplatić. U svojoj propovijedi župnik Lovro je naglasio:
Čovjeku se neprestano nameću pitanja koja traže odgovor. Možemo si i mi danas postaviti nekoliko prigodnih pitanja dok slavimo blagdan svete Marije Magdalene zaštitnice ove župe i ovoga kraja. Toliko smo puta čuli riječi blaženi, sveti…tko su to blaženi i sveti? Jesu li to neki kao narodni heroji, nadljudi, idoli..da li je ova sveta Marija Magdalena super žena… mis savršenosti? Ono superstar…
Možda nam priče, legende oko blaženika i svetaca zapravo daju iskrivljenu sliku o njima, oni kao da nisu dio našega života i svijeta. Većina tih svetaca ljudi su od krvi i mesa sa svim problemima s kojima se i mi susrećemo, sa svim uzletima i posrtajima, uspjesima i neuspjesima. Svetica koju danas slavimo imala je svoj život koji nije bio uvijek ono što bi danas rekli „na čast i ponos“, Tek u susretu s Isusom njezin se život mijenja. U tom trenu susreta s Isusom počinje njezin hod prema svetosti, Isus je iz nje protjerao sedam demona (Luka 8:2; Marko 16:9). To može značiti i opsjednutost đavlom, ali isto tako može značiti tjelesnu ili duševnu bol koju je ona trpjela. Dakle žena koja ima problema, ali ne ostaje u tom svom svijetu, dolazi Isusu njemu predaje svoje strahove, patnje, muke, osude… svoj teret života. Isus je ne osuđuje, prihvaća je.
Pastoralni listić br. 491.
HODOČAŠĆE NA MARIJU BISTRICU
Danas je naša župa hodočastila u Nacionalno svetište Mariju Bistricu pod vodstvom župnika vlč Lovre Zaplatića. Većina hodočasnika putovala je autobusom, jedan dio išao je osobnim automobilima. Sudjelovali smo u zajedničkom križnom putu s ostalim hodočasnicima iz Dugoreško mrežničkog, ozaljsko lipničkog dekanata i župama iz varaždinske biskupije.Svetu misu na otvorenom u zajedništvu svećenika koji su doveli hodočasnike predvodio je rektor svetišta preč. Domagoj Matošević.
Hodočašće smo završili zajedničkim klanjanjem i oproštajem sa svetištem i Marijom našom majkom.