25.06.1975.
Postoje dani u životu koji određuju pu u život, i cijeli život. Toga 25. lipnja 1975. godine u predvečerje, na koncu duhovnih vježbi kandidata za svećeništvo na Mariji Bistrici po rukama pomoćnog zagrebačkog biskupa dr Josipa Salača zaređen sam za svećenika.
Toliko puta sam kao dječak s obronaka Ivanščice hodočastio pješke i bos na Mariju Bistricu s majkom i bakom. Nisam sanjao da ću jednoga dana pred likom Crne Gospe postati svećenik.
Eto prošlo, od tada punih 45 godina, od kojih najviše provedoh u okolici Karlovca.
Naravno da ovih dana naviru sjećanja na taj dan, dane prije ređenja i one poslije.
Zahvaljujem se svojoj baki koja je toliko molila za mene, svojim pokojnim roditeljima koji su me podržali u mome izboru, makar to nije bio njihov izbor – poštivali su moj. Zahvalan sam i svim svojim poglavarima i odgojiteljima, profesorima, svima koji su dio svoga života ugradili u moj život. Zahvalan sam svim ljudima koji su me pratili svojim ohrabrenjima, molitvama, dobrim savjetima.
Ponekad je bilo i teško, ali znam da me je uvijek pratio zagovor moje Majke Božje Gorske i Crne Gospe Bistričke pred čijim likom sam i postao svećenik pred 45 godina.
