Lipanj 27. 1975. godine, dan sv. Ladislava zaštitnika naše zagrebačke nadbiskupije, bazilika Majke Božje Bistričke ostat će zauvijek u sjećanju u srcu 25 godišnjeg mladića iz Lobora koji se nalazi petnaestak kilometara od Bistrice. Kao dječak svake je godine s bakom ili majkom pješke hodočastio u to Nacionalno svetište. Nije bio svjestan da će jednoga dana podno oltara Crne Gospe Bistričke po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog dr Josipa Salača postati svećenikom. Upravo se to dogodilo toga lipanjskog dana – ređen je za svećenika.
Nekoliko dana kasnije na svetkovinu svetih Petra i Pavla u župnoj crkvi sv. Ane u Loboru služio je svoju Mladu misu na kojoj je propovjedao njegov dragi prijatelj, sada nažalost pokojni Ratko Šešan ondašnji župnik u Kali na otoku Ugljanu.
Kroz ovo vrijeme bude se zanimljiva sjećanja na dane kapelanovanja u Župi sv. Blaža u Zagrebu ( 3 godine), Zlataru ( 2 godine) ili upravljanja župama na Vrhovcu (11 godina), Mahićnu (12 godina) uz istovremeno upravljanje župom Svetice, te u Dugoj Resi ( 4 godine) i naposljetku Rečica (11 godina) uz jedno vrijeme upravljanje župom Šišljavić.
Posebno sam danas zahvalan svojim pokojnim roditeljima Ljubici i Zvonimiru na njihovoj podršci kao i svome sada pokojnom župniku Vinku i svima onima koji su me molitvama pratili kroz moje svećeništvo.