Uskrsno slavlje započelo je bdijenjem na Veliku subotu. Na sam dan Uskrsa svete mise u 8,30 i 11,00 sati predvodio je naš župnik vlč Lovro. Pod jutarnjom svetom misom pjevao je ubor mladih Charisma a pod poldanjom svečanom svetom misom pjevao je mješoviti župni zbor.
Nakon Velikog petka dana izdaje, osude, umiranja kada su na križu umirale sve nade apostola i isusovih učenika svanuo je prvi dan u tjednu – Uskrs. Trenutak u kojem se pokazalo da nikada ne treba gubiti vjeru i nadu.
Možda zanemarujemo ili nam promakne nešto važno u događaju Isusova uskrsnuća; hrabrost žena. Koliko je hrabrosti, samilosti i ljubavi morala imati Veronika kada je istupila iz zapjenjene gomile i obrisala to izmučeno live, kolika je hrabrost ovih žena što su se u rano jutro uputile na grob usprkos neprijateljstva, rimskih vojnika dok su apostoli virili kroz prozore prestrašeni. Koliku im čast ukazuje Isus – njima se prvima javlja. One su glasnice Radosne vijesti. Gospodin je živ. Naši snovi nisu propali, naša vjera nije mrtva. One su i nama kao djeci donosile radosnu vijest vjere. Prenosile su svoja iskustva kao i ove žene u uskrsno jutro.
Mržnja, laž moć nemaju zadnju riječ. Koje li nade za nas. Nije kraj kada ljudi kažu da je kraj. Početak i kraj su u Božjim rukama, ne u rukama silnika, muljatora. Mogu Boga na trenutak skloniti s našeg obzorja, ali ne i trajno. Uskrsnuće im je dalo novu nadu.
Zato je uskrs naša šansa da u nama uskrsne Isus koji je naša Istina, naš Put i naš Život
