Postoje ljudi koje sretnete i produžite, postoje ljudi usputnici, ali postoje ljudi koji kad ih sretnete nikada ne odu. Postanu dio vas. Juraj Domšić, pavlin iz Kamenskog bio je čovjek koji je znao osvojiti čovjeka – jer bio je ponajprije čovjek, svećenik i redovnik reda sv. Pavla Pustinjaka poznatijih kao pavlini. Prvpg pavlina u Hrvatskoj nakon obnove reda vratili smo zemlji na spomendan Dionizija Aeropagita Pavlovog učenika i prvog biskupa Atene.
Bili smo dugogodišnji suradnici u karlovačkom dekanatu dok je pater Jura bio župnik, prior u župi Kamensko. Njemu sam kao župnik u župama Mahićno i Svetice predao samostan i župu Svetice 1993 godine. Tako su se “bijeli fratri nakon 212. godina ponovno vratili u nekad slavni samostan u kojem je nekada živio čuveni leksikograf Belostenec autor “Gazophylacium illyrico-latinum” jednog od najstarijih hrvatskih rječnika.
Sječam se radosti patra Jure tom prilikom jer u progonstvu i bez svoga doma pavlini su živjeli kod otaca Franjevaca u Karlovcu, ovom prilikom dobili su svoj dom u Sveticama. Istina, nije bio za stanovanje. Trebalo je mnogo truda, hrabrosti i vjere da se on pretvori u pravi dom. Ali Jura (kako smo ga zvali) imao je sve to. Danas su Svetice pravi dom pavlina ali i oaza molitve i duhovnosti za sve one koji su žedni i gladni Boga i Istine.
Obnovio je razrušeno i devastirano Kamensko. Nije mi cilj pisati o svemu što je Jura sagradio. Ovo je tek jedna crtica u moru svega.
Nije pri svemu tome zaboravio ni duhovnu izgradnju župe kojoj je bio na čelu. Prvi je u ovaj naš kraj doveo i ustanovio zajednicu Neokatekumenskoga puta. Uz njegov nagovor osnovao sam kao dugoreški župnik i tamo zajednicu Neoklatekumenskog puta čiji se plodovi i danas osjećaju preko duhovnih zvanja.
Svi ti napori ostavili su traga. Tijelo je oslabilo, došle godine, bolesti i 29. rujna u večernjim satima Gospodin je ubrao plod sa svoga stabla. Pater Jura otišao je tiho. Tiho kako je i živio. Otišao je svom Gospodinu.
Župa Sv. Ivana Krstitelja Rečica
Rečica 47, 47203 Rečica
