Župa Lobor slavila je svoju zaštitnicu sv. Anu. Pred mnoštvom vjernika uz zajedništvo svećenika iz dekanata svetu misu je predvodio i propovjedao naš župnik Lovro Zaplatić, inače rodom iz župe Lobor. Svetoj misi prisustvovali su i čelnici općine Lobor koja taj dan slavi i kao Dan općine, te razne udruge koje djeluju u općini i župi. Pod svetom misom pjevao je zbor mladih iz župe Lobor “Vedrina”, po ubijenom župniku Josipu Vedrini. Slavlju su prisustvovala i još trojica od šest živućih svećenika iz župe: vlč Franjo Korade, isusovac, te Franjo Biškup i Matija Knok…
U svojoj propovijedi župnik Lovro je naglasio na početku na prihvaćanje križa sv. Joakima i Ane jer nisu imali djece. Mariju su tek dobili kasnije.
Imam često puta osjećaj da mi koji sebe definiramo kao vjernici, očekujemo od Boga određeni priveligirani položaj u životu, da nama teče med i mlijeko, sve bez problema, a kada problemi ipak zahvate naše živote prema Bogu se slijeva bujica ljutitih pitanja, prijetnji, predbacivanja, do otvorenog okretanja leđa Bogu jer nam nije ispunio naša očekivanja. Zaboravljamo da smo itekako priveligirani, da nas je kako kaže apostol Ivan “učinio svojom predragom svojinom”, svojim sinovima i kćerima po sakramentu krštenja. Da nas je osnažio za život po sakramentu potvrde, da možemo osjetiti Božji očinski zagrljaj u sakramentima pomirenja i bolesničkog pomazanja, da se možemo hraniti Božjom hranom u euharistiji… ostvaruje se ono što smo čuli u današnjem evanđelju: blago ušima, blago očima. Slušamo riječi Božjeg ohrabrenja, nade, ljubavi, gledamo u sebi, na sebi i oko sebe divna Božja djela
Joakim i Ana prihvatili su svoj križ, svoju bol, nosili je. Prihvatili su život me kriveći nikoga. Učinili su ono što je kasnije rekao njihov unuk Isus: uzeli su svoj križ života i krenuli u život. Bez ogorčenja. Svoj život stavili su Božje ruke.Druga poruka današnjeg blagdana koju može svaki od nas ponijeti i nasljedovati, ugrađivati u svoj život jest ona koju nam donosi predaja – Joakim i Ana bili su pobožni ljudi.U narodu često taj pojam POBOŽAN ČOVJEK vežemo uz nešto izvanjsko isto tako često ako se želimo nekome narugati i reći mu pobožnjaković. Pokušajmo raščlaniti riječ POBOŽAN. Riječ je složenica od dviju riječi; od PO i BOŽJEM. Dakle pobožan znači živjeti po Božjem, biti po Božjem, dakle u svakom trenutku osluškivati, gkedati, otkrivati ono što sveto Pismo naziva „ Božjom voljom“. U Božjoj blizini čovjek se najbolje uči kako ostvariti sebe kao čovjeka i ispuniti svoje poslanje. Svaki od nas ima svoje poslanje, svoju zadaću u svijetu, svaki čovjek je dio Božjeg plana.
Na kraju slavlja župnik je u ime župljana poklonio vlč Lovri veliko licitarsko srce.
