Rečica, 05.03.2019.
Stara je uzrečica; istina će vas osloboditi. Za zdrav život jednog naroda važno je da raščisti sa svojom prošlošću i da se s njom suoči s istinom i u istini. Naš problem u Hrvatskoj jest; nemamo volje ni snage suočiti se s istinom. Za nas je istina uvijek s jedne strane barikade ideologije. I zato samo bolesna nacija, bolesna država.
Danas smo se pod misom u našoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik Lovro sjetili velikog masakra domobrana u Rečici koji se dogodio u noći 4/5 ožujka 1945. godine. Istina je to koja je brižljivo skrivana.
Svjedočanstvo očevica devetnaestogodišnjeg Stjepana Kranjčeca:
“Livada puna leševa. Polako i oprezno stopu po stopu s mukom sam se uzverao strmom obalom i provirio na ravnicu predamnom. Užas. Pakao. I sada je lagana izmaglica pritisla ravnicu, a obala i okolne livade bili puni leševa, pojedinačno, u grupama negdje bez reda, negdje kao da su postavljeni u ležeći stroj, izrešetani rafalima, iznakaženi noževima ili čak raznijeti ručnim granatama. Neki u uniformama, neki u donjem rublju, neki potpuno goli. Nisam mogao izdržati gledajući jezovit prizor. Bila je potpuna tišina, ali sam držao da su partizani još uvijek u selu i nisam se usudio da sve bolje razgledam. Koliko sam brže mogao krenuo sam obalom prema mostu na Kupi, jer sam se nadao da tamo nema partizana. Nisam mogao izbjeći leševe na tom bijegu obalom, ali kad sam se približio mostu, bilo ih je sve manje. Procijenio sam onako od oka da ima od dvijestotine izmasakriranih leševa domobrana, i za pretpostviti je da su svi poubijani poslije borbe. Prihvaćen sam u bunker kraj mosta i tako preživio tragediju.”
Župa Sv. Ivana Krstitelja Rečica
Rečica 47, 47203 Rečica
