Župa Sv. Ivana Krstitelja Rečica

“Roditelji nikada nisu imali vremena kada sam ih nešto pitao. danas ih ne osuđujem zbog toga. Bili su dobri roditelji, ali jednostavno nisu imali vremena za odgovore na moja pitanja” , rekao je to Dražen jedan od članova terapeutske zajednice Moji dani iz Đurmanca.
Članovi terapeutske zajednice Moji dani( Moji dani )bili su treći puta gosti naše župne zajednice. Na misama u 9,00 i 11,00 sati Dražen član zajednice dao je svjedočanstvo kako je upao u grotlo ovisnosti o drogama i alkoholu i put kojim je krenuo izaći iz toga pakla.
Droga nije negdje drugdje. Ona je svuda oko nas. Prvi je korak na prvu vrlo lagan ali onda se počinje tonuti sve dublje i dublje. Upozorio je nazočne vjernike da paze na ponašanje djece i mladih, a ako otkriju nešto ne smiju to stavljati “pod tepih” nego svom odlučnošću uhvatiti se u koštac s problemom.
Na kraju je upoznao župljane sa radom i životom zajednice Moji dani.
Za one koji žele nešto više saznati o zajednici evo linka:
Moji dani

U sklopu Velike pobožnosti svetom Josipu koja iz srijede u srijedu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu okuplja pretko 1000 hodočasnika ove devete srijede 13. ožujka 2019. godine hodočasnike su predvodili župljani svetog Ivana Krstitelja iz Rečice predvođeni svojim župnikom vlč. Lovrom Zaplatićem zajedno sa zborom mladih Charisma i ministrantima.
U svojoj homiliji župnik je za korizmu naglasio dvije stvari: zajedništvo koje podrazumijeva otvorenost prema Bogu i drugima i posvješćivanje proročkog poslanja u svijetu. ” Svi smo mi, braćo i sestre, u ovo svetište donijeli svoje živote, svoje nade, promašaje, uspjehe, svoju muku, svoje dvojbe, svoje grijehe. Tu smo kakvi jesmo, ne trebamo glumiti, ranjeni smo u svojoj  ljudskosti, svojoj vjeri. Svi smo tu s nekim svojim planovima, očekivanjima od života, vjere….u tome je ljepote našeg zajedništva, bratstva i sestrinstva. Želimo Boga u svom životu. Sveti je Josip imao svoj  život, svoje planove, poteškoće, brige. Rekli bismo živio je život svoj svakidašnji.Imao je vjerojatno i svojih nesavršenosti, svi ih ljudi  imaju. Nije svetost u savršenosti. Svetost se sastoji  od naše nesavršenosti i Božje snage koja nas mijena”
Pod svetom misom ministrirali su naši ministranti a cijelo slavlje pratio je naš zbor mladih Charisma svojim pjevanjem.

 

 

 

Župnikova propovijed:

Draga braćo i sestre

U vjeri postoji puno toga važnoga. Ono što je posebno važno jest duhovnost. Jedan od oblika duhovnosti jesu i pobožnosti Jedna od njih je i pobožnost Križnog puta koja se osobito njeguje u korizmeno vrijeme. To je zapravo hod s Isusom Kristom od trenutka osude do polaganja u grob. Dok hodamo na trenutak zastajemo kod pojedinih izdvojenih događaja na tom putu. Zato kažemo postaje, jer tu po-stojimo nekoliko trenutaka razmatrajući taj događaj.
I u našoj župi njegujemo ovu pobožnost; utorkom u kapelici u Zamršju, petkom i nedjeljom u večernjim satima i u župnoj crkvi.

Budući da je cvjetnjak u parku oko župne crkve došao svome kraju bili smo prisiljeni obnoviti ga. Preštihali smo gredice nabavili nove sadnice parkovnih ruža uz pomoć vrijednih župljanki obnovili smo.
Zasadili smo 30 novih ruža tako da naš park zablista u novom ruhu i bude ugodno mjesto za odmor, razmišljanje i molitvu. Mjesto gdje ćemo odmoriti tijelo i dušu i um.

Pepelnicom ili Čistom srijedom započinje korizma (četrdesetodnevnica), odnosno vrijeme od 40 dana (ne računajući nedjelje) posebnog oblika pokorničke priprave za proslavu Kristova vazmenoga otajstva. Pepelnica tako svojom simbolikom ima ne samo individualni karakter obraćenja, nego i ekleziološki i socijalni, jer je riječ o svojevrsnom pozivu na opće obraćenje i promjenu ponašanja, odnosno odbacivanja svega onoga što nas čini manje kršćanima u izvornom smislu i prianjanje uz sve ono pozitivno što bi trebalo biti istinski identitet svakog kršćanina i cijele Crkve.
Svetu misu predvodio je župnik Lovro Zaplatić koji se svojoj homiliji zadržao posebno na riječima apostola Pavla u poslanici Korinčanima: ” “Kristovi smo poslanici…”. Jedan od oblika obnove vjere jest i posvješćivanje proročke – poslaničke uloge kršćanina u svijetu. Bog je onaj koji me šalje u svijet. Prihvatiti tu svoju ulogu znači biti ponizan, poslušan, otvoren i Boga staviti na prvo mjesto a ne svoje želje i željice.
Napočetkusvetemisebiojeblagoslovpepelaipepeljenjevjernikauzpoziv:ObratiseivjerujeEvanđelju.

Rečica, 05.03.2019.
Stara je uzrečica; istina će vas osloboditi. Za zdrav život jednog naroda važno je da raščisti sa svojom prošlošću i da se s njom suoči s istinom i u istini. Naš problem u Hrvatskoj jest; nemamo volje ni snage suočiti se s istinom. Za nas je istina uvijek s jedne strane barikade ideologije. I zato samo bolesna nacija, bolesna država.
Danas smo se pod misom u našoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik Lovro sjetili velikog masakra domobrana u Rečici koji se dogodio u noći 4/5 ožujka 1945. godine. Istina je to koja je brižljivo skrivana.
Svjedočanstvo očevica devetnaestogodišnjeg Stjepana Kranjčeca:
“Livada puna leševa. Polako i oprezno stopu po stopu s mukom sam se uzverao strmom obalom i provirio na ravnicu predamnom. Užas. Pakao. I sada je lagana izmaglica pritisla ravnicu, a obala i okolne livade bili puni leševa, pojedinačno, u grupama negdje bez reda, negdje kao da su postavljeni u ležeći stroj, izrešetani rafalima, iznakaženi noževima ili čak raznijeti ručnim granatama. Neki u uniformama, neki u donjem rublju, neki potpuno goli. Nisam mogao izdržati gledajući jezovit prizor. Bila je potpuna tišina, ali sam držao da su partizani još uvijek u selu i nisam se usudio da sve bolje razgledam. Koliko sam brže mogao krenuo sam obalom prema mostu na Kupi, jer sam se nadao da tamo nema partizana. Nisam mogao izbjeći leševe na tom bijegu obalom, ali kad sam se približio mostu, bilo ih je sve manje. Procijenio sam onako od oka da ima od dvijestotine izmasakriranih leševa domobrana, i za pretpostviti je da su svi poubijani poslije borbe. Prihvaćen sam u bunker kraj mosta i tako preživio tragediju.”