Mjesec: listopad 2018.

Crkva ima poslanje (misiju) propovijedati, naviještati Božju riječ. Misijska nedjelja upravo je dan da ti to malo više posvjestimo. Treće nedjelje u listopadu Crkva slavi Misijsku nedjelju.

Papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski misijski dan vraća nas toj osnovnoj zadaći Crkve – življenju i naviještanju radosne vijesti, po kojoj Isus Krist, naš otkupitelj postaje naš suvremenik, „tako da oni koji ga prihvate s vjerom i ljubavlju doživljavaju preobražavajuću snagu njegova Duha koji čovječanstvo i stvorenje čini plodnima, kao što kiša čini zemlju plodnom“,
I mi u župi pripremali smo se za ovu nedjelju. Na satovima župne kateheze  vjeroučenici šestog razreda izrađivali su plakat na temu misija., na svetoj misi molili smo za misionare i skupljali priloge za misije.

U četvrtak održana je druga katehetska raionica u sklopu župne kateheze. Prva je bila na temu Listopadske pobožnosti. Ova je imala dvije teme: Misijska nedjelja i Dan zahvalnosti.
Učenici petog i šestog razreda kroz razgovor, igru i pravljenje prigodnih plakata upoznali su se sa zadanim temama.
Na taj način nastojimo kod njih razvijati kreativnost, zajedništvu i upoznavanje s određenim temama.

U OŠ Rečica danas je održan Dan kruha i zahvalnosti. Učenici zajedno sa svojim učiteljicama i nastavnicima priredili su bogati stol krušnih proizvoda i izveli prikladan program recitacija i pjesama. Nakon toga župnik vlč Lovro Zaplatić s par riječi o važnosti odnosa prema kruhu i važnosti osjećaja zahvalnosti blagoslovio kruh i pozvao da ga s pozornošću i ljubavlju blagujemo.

Prve nedjelje u listopadu župa svetog Josipa u Šišljaviću slavi Posvetilo župne crkve Svetu misu predvodio je i propovijedao  je župnik Lovro Zaplatić u zajedništvu s domaćim župnikom mons Franjom Ćukom i župnikom iz Jamnice vlč Josipom Malkovićem.
U svojoj propovijedi župnik Lovro naglasio je “Vaši pređi koji su sagradili ovu crkvu zamolili su Boga koji je sama svetost da on ovdje bude na poseban način djelatan i svojim djelovanjem preko sakramenta, osobito sakramenta euharistije posvećuje sve koji se sabiru…..I dok danas razmišljamo o svetosti, posvećenosti i značenju ove crkve, ove zgrade misli nam svraćaju na jednu drugu Crkvu. Crkvu zajednicu Isusovih učenika, živu Crkvu, živi Božji znak ovdje na zemlji. Na nas. I mi smo posvećeni po sakramentu krštenja, postali smo, kako kaže apostol „hram Duha Svetoga“. I ova zgrada, ova crkva ima svojih manjkavosti, nedorečenosti ali nije manje sveta što ih ima. I mi kao živa Božja Crkva imamo svojih manjkavosti, svojih nedorečenosti, ali one ne umanjuju našu posvećenost, naše značenje.Kao što na ovoj zgradi, crkvi vrijeme čini svoje, potrebni su stalni popravci, obnove, i kada mislimo da je sve u redu, otkrijemo nešto novo što bi trebalo obnoviti, popraviti. Tako je i sa ovom živom Crkvom, nama vjernicima potrebno je stalno nešto popravljati, obnavljati. Stoga je potrebno stalno nositi tu svijest o potrebi obnove jednog i drugoga…Ova je crkva sagrađena s određenim ciljem, svrhom. I Gospodin je osnovap svoju Crkvu s određenim ciljem i svrhom. Isus je rekao:  Idite po svem

svijetu i propovjedajte…. Danas kada nam se pokušava naturiti da je „ vjera privatna stvar“, valja posvijestiti svakom od nas i reći da je to podvala.  Vjera jest osobni odabir Božjeg dara, ali onoga trenutka kada sam izabrao da moj put bude put vjere…to prestaje biti privatna stvar i postaje javna jer se u javnosti moram zalagati za one vrijednosti koje su u temelju moje vjere. Nije bitno što će mi netko reći, dobaciti, kako me etiketirati, možda u javnom prostoru cipelariti. Uvijek se pitam što će misliti moj Gospodin. On je mjerilo mojih riječi, mojih postupaka.”