43. godine svećeništva

Lipanj 27. 1975. godine, dan sv. Ladislava zaštitnika naše zagrebačke nadbiskupije, bazilika Majke Božje Bistričke ostat će zauvijek u sjećanju u srcu 25 godišnjeg mladića iz Lobora koji se nalazi petnaestak kilometara od Bistrice. Kao dječak svake je godine s bakom ili majkom pješke hodočastio u to Nacionalno svetište. Nije bio svjestan da će jednoga dana podno oltara Crne Gospe Bistričke po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog dr Josipa Salača postati svećenikom. Upravo se to dogodilo toga lipanjskog dana – ređen je za svećenika.
Nekoliko dana kasnije na svetkovinu svetih Petra i Pavla u župnoj crkvi sv. Ane u Loboru služio je svoju Mladu misu na kojoj je propovjedao njegov dragi prijatelj, sada nažalost pokojni Ratko Šešan ondašnji župnik u Kali na otoku Ugljanu.
Kroz ovo vrijeme bude se zanimljiva sjećanja na dane kapelanovanja u Župi sv. Blaža u Zagrebu ( 3 godine), Zlataru ( 2 godine) ili upravljanja župama na Vrhovcu (11 godina), Mahićnu (12 godina) uz istovremeno upravljanje župom Svetice, te u Dugoj Resi ( 4 godine) i naposljetku Rečica (11 godina) uz jedno vrijeme upravljanje župom Šišljavić.
Posebno sam danas zahvalan svojim pokojnim roditeljima Ljubici i Zvonimiru na njihovoj podršci kao i svome sada pokojnom župniku Vinku i svima onima koji su me molitvama pratili kroz moje svećeništvo.

Proslavljena svetkovina Rođenje sv. Ivana Krstitelja

Za svetkovinu Rođenje sv. Ivana Krstitelja pripremali smo se duhovno kroz trodnevnicu koju je vodio župnik vlć Lovro Zaplatić. Tema trodnevnice bila je “otvoreno i ponizno srce”. Prvi dan posebno smo molili za Domovinu, drugi dan bilo je klanjanje pred Presvetim i molitva za obitelji, a treći dan bio je posvećen molitvi za svećenike, svećenička i redovnička zvanja. Kroz sve dane lijepi broj župljana sudjelovao je u duhovnoj pripravi za svetkovinu zaštitnika naše župe.
Na sam dan Svetkovine u župnoj crkvi bile su tri svete mise koje je također predvodio naš župnik koji je u svojoj homiliji naglasio: “Svako slavljenje, podsjećanje na nekog sveca za nas kršćane, katolike ima posebno značenje i nosi u sebi poruku za nas. Nije to samo sjećanje na nešto ili nekoga. Svako sjećanje, slavljenje nosi u sebi poruku, nadahnuće za nas danas, jer Božja je riječ ista u svako vrijeme, a u svecima je ona ugrađena u svakodnevicu nas živih ljudi”… Stoga Ivanov poziv onima koji su ga došli slušati nije bez razloga glasio: “OBRATITE SE. Dakle, okrenite se malo i prema sebi, prema Bogu i drugima – dođite malo k sebi”.
Kod poldanje svete mise bio je već tradicionalni blagoslov djece. Pod večernjom svetom misom DVD Dolnja Rečica proslavio je 60 godina svoga postojanja.

Završetak školske i vjeronaučne godine

Svetom misom u 11,00 sati zahvalili smo Gospodinu na svim darovima koje smo primili od njega u ovoj školskoj i vjeronaučnoj godini.
Zahvalni smo također svima koji su u nas sijali zrnca i sjemenke znanja koja će klijati u nama i jednoga dana donijeti ploda.
Sada slijedi zasluženi odmor. No ne trebamo zaboraviti i kroz ovo vrijeme ljetnih praznika na Boga.
Svim đacima, učiteljicama i nastavnicima kao i đacima želim ugodne ljetne praznike i odmor da bismo svi na jesen mogli sa što više radosti prionuti na novi posao i nova otkrića svijeta u nama  i oko nas.

 

Terapeutska zajednica “Moji dani”

Rečica, 10.06.2018.
Članovi terapeutske zajednice za liječenje ovisnika “Moji dani” iz Đurmanca pokraj Krapine gostovali su u našoj župi drugi puta u godinu dana. Goran, jedan od članove zajednice koji u njoj boravi 19 mjeseci predstavio je na kraju mise terapeutsku zajednicu i govorio o sebi kako je upao u pakao droge kriminala i kako u zajednici pokušava opet skupiti krhotine svoga života.
Pred crkvom priredili su izložbu svojih radova, tek mali dio onoga što rade i župljani su mogli donirati svoj dar za potrebe zajednice.
  

PREPORUKA

Sofijina kuća

Radnja novoga romana Michaela D. O’Briena, jednoga od najpoznatijih suvremenih književnika kršćanske inspiracije, za razliku od prethodnih romana koji su smješteni u suvremenost i za temu imaju apokaliptična zbivanja, događa se za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a smještena je u Poljskoj, točnije u Varšavi koja se nalazi pod nacističkom okupacijom.

Glavni lik, poljski knjižar Pawel Tarnowski pruža utočište Davidu Schaferu, židovskom dječaku koji je pobjegao iz varšavskoga geta. Tako tijekom zime 1942.-1943. njih dvojica razgovaraju o dobru i zlu, grijehu i otkupljenju, o književnosti i filozofiji te o brutalnoj stvarnosti koja ih okružuje.

Kroz radnju romana prepunu ljudske topline i jednostavnosti, te kroz dijaloge bremenite metafizičkim pitanjima o smislu života, ljubavi, vjeri itd. O’Brien čitatelju oslikava dubinu ljudske duše i naglašava dostojanstvo svakoga čovjeka.

 

Obnovljeno raspelo na ulazu u mjesto

Na početku sela Rečica i Luka Pokupska uz državnu cestu nalazilo se staro raspelo zaraslo u grmlje i korov. Na inicijativu župljanina Ivice Fištovića iz Dolnje Rečice i uz pomoć mještana i župljana obnovljeno je raspelo.. Izrađeno je betonsko postolje i nova ograda oko raspela.
Da mještanima i župljanima župe svetog Ivana Krstitelja ne nedostaje inicijative i volje pokazuje i to da su samoinicijativno obnovili kapelicu sv. Nikole u Dolnjoj Rečici, kapelicu sv. Josipa u središtu Rečice i Luke i sada križ na ulazu u naselja.