Naši stari nisu bez razloga uzeli za suzaštitnike župe sv. Antuna Pustinjaka i sv. Barbaru mučenicu. Prvi je zaštitnik blaga (domaćih životinja), druga je zaštitnica protiv groma.
Premda blaga baš i nema i malo se promjenio način štovanja sv. Antuna Pustinjaka. Još je župnik Sertić napisao 1950. godine da je te godine bio zadnji put da se blagdan ovoga sveca slavio na stari način; da ljudi donose na oltar sveca kobasice, bunceke….koje su kasnije mežnari prodavali na dražbi a novac išao u crkvenu blagajnu. Također navodi da je za svečev blagdan u župi bilo “malo proštenje”.
Premda su se vremena promjenila proslavili smo blagdan sveca i u novim okolnostima. Župnik je naglasio svečevu otvorenost Božjoj riječi koju je slijedio u životu. Svaki čovjek može biti velik onoliko koliko slijedi Božji glas u sebi i koliko dopusti Bogu da u njemu djeluje.