Prije 44 dana doživjeli smo kao Crkva i kao župna zajednica novo iskustvo Božje prisutnosti među nama – bez zajedničke euharistije, susreta u našoj vjerničkoj kući – crkvi. Kao da je Bog želio staviti nas na kušnju i kroz tu “prisutnost bez prisutnosti” pružiti nam novo iskustvo vjere. Bilo je to bolno iskustvo za sve nas i svećenike i župljane. Ostali smo bez sakramenata i euharistije, bez fizičkog zajedništva i baš uoči našeg najvećeg blagdana Uskrsa, na sam Uskrs i jedno vrijeme poslije.
A onda pred nedjelju Dobrog pastira pojavilo se PISMO NADBISKUPA. U posebnim okolnostima proslavili smo prvu našu zajedničku euharistiju nakon 44 dana posta. Kao što se u Noino vrijeme pojavila duga kao znak saveza Boga i Noe tako se u ovo jutro pojavila duga nad Gradom i našom župom. Kao da nam Bog poručuje da nas je stavio pod svoju zaštitu.
Okupili smo se prema UPUTAMA ŽUPNIKA u svojoj župnoj crkvi. Bilo je to posebno iskustvo – biti opet zajedno, slaviti Gospodina zajedno.
Svete mise predvodio je župnik Lovro koji je u propovijedi posebno naglasio da je ovo vrijeme posebno za razmišljanje o našoj crkvenosti, zajedništvu.
Bilo je opet lijepo ne gledati prazne klupe nego žive ljude koji slave Gospodina.
Župnik se zahvalio svima na strpljivosti, brizi za njega i za župnu zajednicu. Crkva je bilo svaki dan otvorena, tako će biti i dalje za privatne pobožnosti. Uvijek je netko bio u crkvi.
Prema rasporedu biti će moguće pristupiti i sakramentu pomirenja (ispovijed).