Autor: Pit

Danas je naša župa uz suradnju mještana Zamršja, DVD Rečica Matica, DVD Rečica Kolodvor i DVD Dolnja Rečica  proslavila spomendan sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca u mjesnoj kapeli sv. Florijana u Zamršju.
Misna čitanja čitao je vatrogasac Željko Šafar Beli. U svojoj propovijedi župnik Lovro naglasio je da u svjetlu uskrsnog vremena i današnjeg sveca promišljamo svoju crkvenost kako bismo poput starca Eleazara iz čitanja i našeg sveca mogli dati svijetli  primjer života i vjere naraštajima koji dolaze iza nas

Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa organizirala je proslavu Nedjelja Božanskog Milosrđa u našoj župi. Sveta misa bila je u 18,00 sati a predvodio ju je naš župnik koji je u svojoj homiliji naglasio kako Bog djeluje najprije kroz apostole a kasnije kroz Crkvu gdje na djelatan i opipljiv način možemo osjetiti tu njegovu ljubav i milosrđe.
Na kraju svete mise izmolili smo Litanije Božanskog Milosrđa pred slikom Milosrdnog Isusa.
Poslije svete mise nastavili smo se družiti u vjeronaučnoj dvorani uz malu zakusku koju nam je priredila Molitvena zajednica naše župe.

Rješenjem Ministarstva Kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine Urbr 532-04-01-02/1-19-1 od 04. ožujka 2019. godine Inventar župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Rečici proglašen je kulturnim dobrom i kao takav uveden u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Lista zaštićenih kulturnih dobara po brojem Z – 7301.
U Rješenju se navodi: “Župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Rečici izrazitog je povijesnog značaja, skladnog baroktnog i kasnobaroknog oblikovanja čija je gradnja započela 1737. godine donacijom grofova Draškovića…. Inventar crkve čine glavni oltar, četiri bočna oltara, propovjedaonica, dvije slike i orgulje.”
GALERIJA UNUTRAŠNJOSTI

Uskrsno slavlje započelo je bdijenjem na Veliku subotu. Na sam dan Uskrsa svete mise u 8,30 i 11,00 sati predvodio je naš župnik vlč Lovro. Pod jutarnjom svetom misom pjevao je ubor mladih Charisma a pod poldanjom svečanom svetom misom pjevao je mješoviti župni zbor.
Nakon Velikog petka dana izdaje, osude, umiranja kada su na križu umirale sve nade apostola i isusovih učenika svanuo je prvi dan u tjednu – Uskrs. Trenutak u kojem se pokazalo da nikada ne treba gubiti vjeru i nadu.
Možda zanemarujemo ili nam promakne nešto važno u događaju Isusova uskrsnuća; hrabrost žena. Koliko je hrabrosti, samilosti i ljubavi morala imati Veronika kada je istupila iz zapjenjene gomile i obrisala to izmučeno live, kolika je hrabrost ovih žena što su se u rano jutro uputile na grob usprkos neprijateljstva, rimskih vojnika dok su apostoli virili kroz prozore prestrašeni. Koliku im čast ukazuje Isus – njima se prvima javlja. One su glasnice Radosne vijesti. Gospodin je živ. Naši snovi nisu propali, naša vjera nije mrtva. One su i nama kao djeci donosile radosnu vijest vjere. Prenosile su svoja iskustva kao i ove žene u uskrsno jutro.

Mržnja, laž moć nemaju zadnju riječ. Koje li nade za nas. Nije kraj kada ljudi kažu da je kraj. Početak i kraj su u Božjim rukama, ne u rukama silnika, muljatora. Mogu Boga na trenutak skloniti s našeg obzorja, ali ne i trajno. Uskrsnuće im je dalo novu nadu.

Zato je uskrs naša šansa da u nama uskrsne Isus koji je naša Istina, naš Put i naš Život

Velika subota je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenog trodnevlja. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti “Isusov grob”.
Od jutra izmjenjuju se “čuvari Božjeg groba”: Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa, ministranti, lovci, članovi župnih zborova, KUD Rečica, Varogasci sva tri vatrogasna društva. Prije nekoliko godina uveli smo ovaj običaj u našu župu.
Veliku subotu završit ćemo Obredom uskrsnuća u 22,00 sata koju će predvoditi naš župnik.

Obrede Velikog petka u našoj župnoj crkvi predvodio je župnik vlč Lovro Zaplatić. Svojim pjevanje uzveličao je naš mješoviti župni zbor, osobito je bilo dojmljivo pjevanje Sedam žalosti Majke Božje, stari pučki napjev. Obredima je prisustvovao veliki broj župljana koji su tišini prilazili križu i odavali mu svoje poštovanje.

Njega, nedužnoga, osudili su na smrt. Njega, bez grijeha, razapeli su na križ. Njega, nevinoga, svukli su do kože. Njega, bez krivnje, pokopali su u grob. Preko Njega pokušali su ogoliti Boga; u Njemu su željeli osuditi Boga; s Njime su htjeli ubiti Boga.

Njegovo prijestolje nije propalo, njegov križ nije uvenuo; kršćani su Njegovi križonoše; slavimo Ga u kršćanskim crkvama, častimo Ga u vjerničkim obiteljima; nalazi se upisan na kršćanskim čelima, izgovaramo Ga našim usnama, čuvamo Ga u našim srcima. Naš osobni, ljudski i vjernički križ, živi od Njegova uskrsloga križa. S križem se kršćani rađaju, s križem kršćani žive, Križu kršćani vjeruju, u križu kršćani dovršavaju zemaljski vijek.

Misu Večere Gospodnje predvodio je naš župnik. Okupio se veliki broj naših župljana. Svoju homiliju župnik je utemeljio na riječima starozavjetnog proroka: “Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? ”

Upravo usred slavlja Isus uzima kruh i vino, zahvaljuje Ocu nebeskome na daru života, ali i kaže svojim učenicima od sada i vi činite tako. Okupljajte se oko stola, slavite Oca nebeskoga, sjećajte se svega što sam vam govorio, činio, blagujte taj kruh i to vino tada. I to nije više samo kruh i samo vino…to sam ja…kruh i vino su samo znak moje prisutnosti sa vama. Ja sam vaša okrepa i hrana.

I kršćani to čine kroz čitavu povijest, okupljaju se na euharistiju zahvaljujući Ocu nebeskom na tom daru – daru nebeske hrane. Bila je to večer prve euharistije, prve mise.

Poslije svete mise bila Getsemanska ura. Sat klanjanja pred Presvetim. Sva slavlja pratio je naš mješoviti župni zbor.