LITURGIJSKI ČITAĆI:
- Barica Šafar, voditeljica
- Višnja Marić
- Matija Zlatarić
- Željko Šafar
- Ana Klarić
- Marica Slaćanin
- Nikolina Vlašić
- Darko Drožđibob
- Marina Drožđibob
- Ivanka Banić
- Sanja Fumić Kranjčec
“Božja riječ u liturgijskom slavlju navješćuje se jednostavno i autentično. Čitač mora biti ono što jest i čitanja se navješćuju bez nepotrebnih dodataka. U biti postoji jedno važno pravilo za očuvanje dostojanstva same liturgije, ono o istinitosti znaka koje se odnosi na sve: služitelje, simbole, geste, stvari i ambijent.
Također je potrebno poticati formaciju čitača koja obuhvaća tri temeljna aspekta:
1. Biblijsko-liturgijska formacija
Čitač mora posjedovati barem minimalno znanje o Svetom pismu: strukturu, kompoziciju, broj i imena svetih knjiga Starog i Novog zavjeta kao i glavne literarne oblike (povijesne, pjesničke, proročke, mudrosne, itd.). Onaj tko uzlazi na ambon mora znati što čini i koju vrstu teksta će naviještati. Osim toga trebao bi imati temeljno znanje o liturgijskom slavlju, poznavati dijelove liturgije te biti svjestan vlastite uloge koju izvodi tijekom službe riječi. Čitač ne navješćuje samo biblijska čitanja nego i molitvu vjernika ili pak neke druge dijelove koji su im dodijeljeni u različitim liturgijskim obredima.
2. Duhovna formacija
U Crkvi se za naviještanje Božje riječi ne traže neke osobe izvana, nego se takav čin daje vjernicima vodeći računa da svako služenje u Crkvi treba proizaći iz vjere te ju hraniti. Stoga, čitač treba voditi računa o unutarnjem životu i prepustiti se duhu molitve i vjere. Takva dimenzija izgrađuje kršćanski puk koji vidi u čitaču svjedoka Riječi koju on navješćuje. Božja riječ, iako je sama u sebi plodonosna, poprima ipak poseban sjaj i tajanstvenu privlačnost od svetosti onoga koji ju navješćuje. O brizi oko vlastitog unutarnjeg života ovise također i pokreti čitača, njegovi pogledi, odjeća i frizura. Očigledno je da služba čitača uključuje življenje i u javnosti koje je u skladu s deset Božjih zapovijedi i s crkvenim zakonima.
3. Tehnička priprema
Čitač mora znati kako pristupiti i stajati na ambonu, kako postupati s mikrofonom, služiti se lekcionarom, izgovarati različita biblijska imena i termine, znati na koji način čitati da bi se izbjeglo pretiho ili preizražajno čitanje. On mora biti duboko svjestan da izvodi jednu javnu službu ispred liturgijske zajednice: njegov navještaj Božje riječi stoga treba biti svima čujan. Izraz “Verbum Domini” kojim završava svako čitanje nije jedna tvrdnja (“Ovo je riječ Gospodnja”), nego je to usklik pun divljenja koji treba izmamiti zajednički i zahvalni odgovor sviju: “Bogu hvala”.
Prava i vlastita inicijacija
Prije nego što ih se pripusti čitanju na svetoj misi, čitači trebaju proći ovu početnu trostruku pripremu koja će potom postati stalna kako ne bi ova aktivnost pala u puku naviku. To vrijedi za poslužitelje svih oblika i stupnjeva. Bit će u konačnici vrlo korisno i za čitača, ali i za zajednicu ukoliko svaki čitač ima hrabrosti preispitati samog sebe i svoju sposobnost čitanja. Ukoliko shvati da su te sposobnosti sve slabije, potrebno je i vrlo časno znati se povući.
Čast, a ne pravo
Vršiti ovo služenje je “čast” i uvijek se u Crkvi takvim smatralo. Ipak, ne može se pristupati ovom činu pod svaku cijenu niti se smatra nečijim pravom. To je jednostavno služenje liturgijskoj zajednici koje se bez za to potrebnih kvalifikacija ne može izvršavati. Potrebno je biti podoban za tu službu zbog iskazivanja časti Bogu, poštovanja prema njegovu narodu te zbog same učinkovitosti liturgije.”
don Enrico Finotti, izvor: bitno.net
