Andre Frossard u ovoj knjizi pripovijeda o onome što mu se dogodilo kad je 1935. ušao u jednu kapelu Latinske četvrti u Parizu da potraži prijatelja i tu doživio prvi udar milosti: “Onamo sam ušao kao skeptik i bezbožac krajnje ljevice… zaokupljen sasvim nečim drugim, a ne Bogom, koga čak više nisam pomišljao ni nijekati… Nekoliko minuta kasnije izišao sam kao katolik… Dogodilo se, eto, da ja znam na izvanredan način istinu, i to istinu o stvari o kojoj se najviše raspravlja i o najstarijem procesu: BOG POSTOJI, JA SAM GA SUSREO.”