Korizma je vrijeme od \u010detrdeset dana posta i molitve kojega se kr\u0161\u0107ani pridr\u017eavaju pripremaju\u0107i se za slavlje Uskrsa. U po\u010detku je post bio strog i dozvoljavao je samo jedan obrok dnevno (nave\u010der) te zabranjivao jedenje mesa i riba. U zadnjih nekoliko stolje\u0107a meso se dozvoljava osim petkom, a naglasak o zna\u010denju korizme se promijenio. Stolje\u0107ima se pu\u010dko shva\u0107anje korizme usredoto\u010divalo na fizi\u010dku patnju. Drugi vatikanski sabor pomakao je naglasak na duhovnu pripremu za pashalno otajstvo Uskrsa i pro\u0161irio je post na druge oblike pokore te dodao molitvu i druga djela milosr\u0111a. Tri vida korizme, molitva, post i djela milosr\u0111a, nisu ciljevi sami po sebi, ve\u0107 sredstva da se kr\u0161\u0107anin pripremi na slavlje Gospodnjeg Uskrsnu\u0107a. Korizma poma\u017ee da se kr\u0161\u0107ani podsjete na svoju grje\u0161nost i potrebu da se vrate krsnoj nevinosti.<\/p>\n
Mje\u0161avina ulja i balzama koju blagoslivlja biskup a koristi se u dodijeljenju kr\u0161tenja, potvrde i svetog reda, kao i u posve\u0107ivanju crkava, oltara, kale\u017ea i patena. Biskup je blagoslivlja u misi posvete ulja, koja se slavi na Veliki \u010detvrtak. Stolje\u0107ima je bio crkveni obi\u010daj upotrebljavanje maslinova ulja za krizmu. U novije vrijeme postalo je prihvatljivo koristiti ulje od sjemenja.<\/p>\n
Kr\u0161\u0107anska inicijacija je proces kojim \u010dovjek postaje kr\u0161\u0107aninom i uklju\u010duje se u \u017eivot vjere, u Crkvi izra\u017een u tri obreda koji ozna\u010duju i posve\u0107uju po\u010detak kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota. Kr\u0161\u0107anska inicijacija izra\u017eava, dakle, otajstvo koje \u010dovjeka uvodi u novi \u017eivot, preobra\u017eavaju\u0107i ga iznutra i obvezuju\u0107i ga na izbor vjere, kako bi \u017eivio kao dijete Bo\u017eje i tako ga uklju\u010duje u zajednicu koja ga prihva\u0107a kao \u010dlana (kr\u0161tenje), nadahnjuje u djelovanju (u potvrdi) i hrani kruhom vje\u010dnoga \u017eivota ( u euharistiji).<\/p>\n
Rije\u010d je gr\u010dkog porijekla, a izvorno zna\u010di \u00abnarodno djelo\u00bb tj.djelo u korist naroda kao zajednice, djelo naroda kao zajednice.
\nLiturgija (bogoslu\u017eje)jest \u00abdjelo\u00bb kojim Crkva kao zajednica, sabrana u Duhu Svetom, po vidljivim znakovima uprisutnjuje i primjenjuje na konkretne ljude spasenje \u0161to ga je Bog navijestio i izveo u Kristu.
\nOna je vrhunac kojemu te\u017ei sva djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojeg proistje\u010de sva njezina snaga. Uklju\u010duje molitvu zajednice, navje\u0161\u0107ivanje Rije\u010di Bo\u017eje i slavljenje otajstava- sakramenata, kojih vrhunac i sredi\u0161te jest euharistija.<\/p>\n
Ministrant (poslu\u017eitelj kod misnog slavlja) je osoba koja poma\u017ee sve\u0107eniku za vrijeme mise i drugih liturgijskih slavlja. Obi\u010dno je odjeven u misnu albu i sudjeluje u euharistijskom slavlju tako \u0161to u procesiji nosi kri\u017e, svije\u0107e i tamjan, na oltar donosi kruh i vino, te stoji uz sve\u0107enika dok on \u010dita evan\u0111elje.<\/p>\n
Stariji naziv \u201ckazula\u201d dolazi od lat. casula (ku\u0107ica) zbog oblika sli\u010dnog ogrta\u010du. To je gornji odjevni liturgijski predmet koji nose sve\u0107enici (biskupi i prezbiteri) za vrijeme slavljenja mise. Skrojena je po uzoru na vanjski ogrta\u010d koji su nosili rimljani i grci. Simbol je Kristova jarma i znak sveobuhvatnog obilje\u017eja kr\u0161\u0107anske ljubavi.<\/p>\n
Liturgijska kapa koju nose biskupi, opati, kardinali i papa. U obliku je \u0161tita, obi\u010dno od svile ili platna i \u010desto ukra\u0161ena zlatnim vezom, te s dvije vrpce koje vise sa stra\u017enje strane.<\/p>\n
Molitva je izraz osobnog odnosa prema Bogu. Ona je uzdizanje uma, srca i du\u0161e k Bogu. Osoba koja moli zorno pokazuje da je svjesna Bo\u017ejeg postojanja i da je spremna svoje \u201cja\u201d otvoriti Bo\u017ejem \u017eivotu. Molitvom \u010dovjek biva uveden u Bo\u017eju blizinu i u Bo\u017eju zbilju. Kr\u0161\u0107anska molitva je trojstvena, ona je odnos prema Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Svaka molitva zahtijeva osobnu prisutnost: prisutnost uma i prisutnost srca. U molitvi s najdubljim povjerenjem i ljubavlju te\u017eimo duhovnom zajedni\u0161tvu s Bogom.<\/p>\n
Zovemo ju jo\u0161 i sveop\u0107a molitva. Rije\u010d je o molitvama koje se izgovaraju tijekom svete mise, kojima se moli za \u010ditav niz nakana, obi\u010dno poredanih ovim redom: molitva za potrebe Crkve i za dr\u017eavne vlasti; molitva za spasenje svijeta; molitva za ozdravljenje bolesnih; molitva za osloba\u0111anje potla\u010denih i za spasenje mrtvih, te molitva za potrebe mjesne Crkve. Nakane \u010dita \u0111akon ili laik, a okupljeni vjernici na svaku odgovaraju zazivom \u201cGospodine, usli\u0161i nas\u201d.<\/p>\n
Od lat. monstrare \u0161to zna\u010di \u201cpokazati\u201d. Sveta posuda koja se upotrebljava za izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta za adoraciju, kao za vrijeme sve\u010danog blagoslova s Presvetim ili drugih obreda euharistijske pobo\u017enosti. Ona ima stalak s okvirom od stakla kroz koji se mo\u017ee gledati hostija (u svojoj luneti). Okvir je obi\u010dno oivi\u010den s ukrasnim zrakama od zlata ili srebra.<\/p>\n
To je biskup koji je na \u010delu neke nadbiskupije (glavno sjedi\u0161te crkvenog podru\u010dja koje se sastoji od jedne ili vi\u0161e biskupija) i koji je prihva\u0107en kao slu\u017ebeni u\u010ditelj vjere na tom podru\u010dju. On ima ovla\u0161tenje da saziva biskupe svoje metropolije na pokrajinsku sinodu.<\/p>\n
Blagdan koji se slavi 25. o\u017eujka (devet mjeseci prije Bo\u017ei\u0107a); spomen na utjelovljenje Sina Bo\u017ejega (an\u0111eo Gabrijel je navijestio Mariji da \u0107e po Duhu Svetom za\u010deti Bo\u017ejeg Sina).
\nBlagovijest je tako\u0111er Gospin blagdan; prema Luki (1, 26-38) bila je prvo ljudsko bi\u0107e koje je primilo evan\u0111elje jer joj je tu radosnu vijest Bog izravno objavio preko an\u0111ela. Lukin prikaz navje\u0161tenja pokazuje poniznu poslu\u0161nost kakvom ljudska bi\u0107a( ili Crkva predstavljena u Mariji) trebaju primati Rije\u010d. U \u010dast utjelovljenja na taj je dan zadr\u017ean obi\u010daj poklecanja na rije\u010di Vjerovanja \u201cI utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao \u010dovjekom\u201d.<\/p>\n
Toma Akvinski definirao je objavu kao niz istina koje nam Bog otkriva za na\u0161e spasenje.
\nObjava je naziv za bo\u017eansku inicijativu u Bo\u017ejem samopriop\u0107avanju \u010dovje\u010danstvu. U judeo-kr\u0161\u0107anskoj tradiciji objava zna\u010di Bo\u017eje samootkrivanje u povijesti Izraela te u \u017eivotu, smrti i uskrsnu\u0107u Isusa iz Nazareta. Normativno svjedo\u010danstvo bo\u017eanske objave jest Biblija.<\/p>\n
Obra\u0107enje (lat. conversio, gr\u010d. metanoia) je \u201chod u obrnutom smjeru, povratak\u201d napu\u0161tenim ili novootkrivenim vrijednostima. To je trenutak ili proces u kojem osoba koja se otu\u0111ila od Boga ide prema promjeni od grje\u0161nih odabira i obrazaca k novom \u017eivotu u prijateljstvu s Bogom. Iako se ovaj izraz \u010desto upotrebljava za klju\u010dni trenutak koji preoblikuje ljudski \u017eivot, obra\u0107enje je stalno prisutno u \u017eivotu vjernika. Bog je semper maior, uvijek ve\u0107i i \u010dovjekov odnos s Bogom je stalno ponovno otkrivanje te istine, zatim vlastite duhovne bijede te uvijek novog poziva na novi \u017eivot u Bogu.<\/p>\n
Naziv \u201cobrednik\u201d (rituale) odnosi se na knjigu, zbirku obreda osim euharistije ili \u010dasoslova koje predvodi sve\u0107enik (npr. Rimski obrednik)<\/p>\n
Obred kr\u0161\u0107anske inicijacije odraslih (\u010desto zvan katekumenatom) je proces kojim se nekr\u0161teni odrasli uvode u kr\u0161\u0107ansku vjeru i u zajednicu Katoli\u010dke Crkve sakramentima kr\u0161tenja, potvrde i euharistije. Taj proces uklju\u010duje razdoblja evangelizacije nazvanim pretkatekumenatom, pouku o vjeri nazvanu katekumenatom, neposrednu pripravu za sakramente poznatu kao pro\u010di\u0161\u0107enje ili prosvjetljenje, koja se obi\u010dno poklapa s korizmom, slavljenje sakramenata inicijacije, obi\u010dno za vrijeme uskrsnog bdijenja, te razdoblja razmatranja o iskustvu Uskrsa i stvaranja veza s kr\u0161\u0107anskom zajednicom nazvana mistagogijom. Obred kr\u0161\u0107anske inicijacije odraslih namijenjen je u prvom redu nekr\u0161tenima, ali je prilago\u0111en i onima koji su kr\u0161teni u nekoj drugoj kr\u0161\u0107anskoj denominaciji i tra\u017ee potpuno zajedni\u0161tvo s Katoli\u010dkom Crkvom po potvrdi i euharistiji. Tako\u0111er, isti proces obuhva\u0107a i kr\u0161tene ali nepodu\u010dene katolike koji tra\u017ee potpunu sakramentalnu inicijaciju u Crkvu.
\n\u010cimbenik koji je presudan za uspjeh OKIO jest iskustvo Crkve kao zajednice ljubavi i vjere, po\u010dev\u0161i od razine \u017eupe i biskupije pa sve do univerzalne Crkve. Bez \u017eive zajednice vjere obred mo\u017ee postati samo formalnost, ne otkrivaju\u0107i temeljno poslanje apostolske Crkve, a to je \u201cu\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode krste\u0107i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga\u201d (Mt 28, 19)<\/p>\n
Odrje\u0161enje je \u201cskupno\u201d kada se opro\u0161tenje grijeha podjeljuje ve\u0107em broju pokornika u isto vrijeme. Sada\u0161nje norme za skupno odrje\u0161enje temelje se na Uputi apostolske penitencijarije od 25. o\u017eujka 1944. god. koja je odobrila skupno odrje\u0161enje u vrijeme rata, te Pastoralnih norma koje je izdala Kongregacija za nauk vjere 1972. te pro\u0161irila okolnosti za primjenu skupnog odrje\u0161enja na stanja te\u0161ke potrebe. Skupno odrje\u0161enje dopu\u0161teno je u okolnostima kada postoji opasnost od smrti ili kad nema dovoljno ispovjednika za broj pokornika \u0161to bi dovelo do uskra\u0107ivanja sakramentalnog pomirenja ili pri\u010desti za dugo razdoblje. Da bi imao udjela na skupnom sakramentalnom odrje\u0161enju, pokornik se treba kajati za svoje grijehe, odlu\u010diti promijeniti svoj \u017eivot i imati namjeru ispraviti \u0161tete koje je grijehom eventualno nanio drugima.<\/p>\n
Ozivi ili navje\u0161taji su javne objave, obi\u010dno o namjeravanoj \u017eenidbi dvoje katolika, ali i o namjeravanom podjeljivanju svetog reda kandidatu za \u0111akonat ili ministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo, sa svrhom da se otkriju eventualne zapreke takvom braku ili re\u0111enju.<\/p>\n
Lat. patena – \u201cplitica\u201d. Posuda nalik tanjuri\u0107u u kojoj se dr\u017ei kruh (hostija) koji \u0107e biti posve\u0107en pod misom. Obi\u010dno je pozla\u0107ena ili posrebrena i mora biti dovoljno velika da mo\u017ee pokriti kale\u017e. Patenu (pliticu) tradicionalno blagoslivlje biskup ili njegov delegat.<\/p>\n
Prvi dan korizmenog vremena nazvan tako zbog crkvene tradicije \u0161to se tog dana \u010delo svakog \u010dlana vjerni\u010dke zajednice obilje\u017ei posve\u0107enim pepelom. Ovim pepelom bivaju posuti klerici i laici i obred slu\u017ei kao zorno podsje\u0107anje na va\u017enost pokore tijekom korizme.<\/p>\n
Pobo\u017enosti su molitve ili pobo\u017ene vje\u017ebe koje vjernici obavljaju da bi iskazali po\u0161tovanje pojedinom Bo\u017ejem svojstvu ili osobi Isusa ili pojedinom svecu. Na primjer, od srednjeg vijeka mnogi su kr\u0161\u0107ani iskazivali pobo\u017enost prema Presvetom Srcu Isusovu, simbolu Isusove ljubavi prema \u010dovje\u010danstvu. Pobo\u017enosti prema svecima iskazivale su se prakti\u010dki od po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva, a postoje i mnoge pobo\u017enosti u \u010dast Djevici Mariji. Kako bi pokazali svoju ljubav i po\u0161tovanje mnogi se kr\u0161\u0107ani okupljaju na molitvu krunice. Uobi\u010dajeno je obavljati devetnicu (tj. moliti odre\u0111ene molitve devet dana za redom) tra\u017ee\u0107i zagovor i pomo\u0107. Drugi vatikanski sabor preporu\u010da pu\u010dke pobo\u017enosti, ali dodaje da se one trebaju obavljati u sukladnosti sa zakonom Crkve. Va\u017eno je istaknuti da svece mo\u017eemo \u0161tovati kao Bo\u017eje sluge te na\u0161e uzore i zagovornike, ali im nikada ne iskazujemo bo\u017eanski kult. Cilj razli\u010ditih pobo\u017enosti uvijek treba biti unaprje\u0111ivanje ljubavi i odanosti kr\u0161\u0107ana Bogu, kojemu jedinome iskazujemo bo\u017eansku \u010dast.<\/p>\n
Kratka molitva koju sve\u0107enik izgovara nakon podjeljivanja svete pri\u010desti. U njoj sve\u0107enik moli Gospodina da u\u010dini kako bi euharistijsko slavlje urodilo darovima vezanim uz presveti sakrament. Zajednica vjernika u ovoj molitvi sudjeluje izgovaraju\u0107i \u201camen\u201d.<\/p>\n
Sveta pri\u010dest koja se daje vjernicima na samrti kako bi na putovanju u vje\u010dni \u017eivot bili okrijepljeni milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom.<\/p>\n
Post se op\u0107enito mo\u017ee definirati kao uzdr\u017eavanje od jela i pi\u0107a iz religioznih razloga. U Rimokatoli\u010dkoj Crkvi danas se pod postom podrazumijeva takvo uzdr\u017eavanje od jela da se na dan posta mo\u017eemo najesti samo jednom, a za ostala dva obroka (ujutro i nave\u010der) uzimamo samo ne\u0161to od uobi\u010dajene koli\u010dine i ne jedemo ni\u0161ta izme\u0111u obroka. Kod katolika post je obavezan za sve osobe od osamnaeste do \u0161ezdesete godine dva dana u godini: na Pepelnicu i Veliki petak, a preporu\u010da se i \u010de\u0161\u0107e osobito kao pokorni\u010dko djelo. U pojedinim slu\u010dajevima se mogu iz opravdanih razloga pojedine osobe osloboditi posta (npr. zbog zdravstvenih razloga).<\/p>\n
U Zakoniku kanonskog prava odre\u0111ena je norma da se onaj tko prima euharistiju mora uzdr\u017eavati od svake hrane i pi\u0107a, osim vode i potrebnih lijekova, barem jedan sat prije pri\u010de\u0161\u0107ivanja. Svrha te odredbe jest po\u0161tovanje prema otajstvu Krista kao onoga koji krijepi vjernike svojim Tijelom i Krvlju.<\/p>\n
Kad sve\u0107enik izmoli s narodom “Slava Bogu na visini”, dolazi molitva koja se zove zborna molitva. To je sve\u010dana molitva Crkve toga dana. Ona se ne moli samo u misi nego i u \u010dasoslovu.
\n“Svi zajedno sa sve\u0107enikom \u0161ute neko vrijeme, da postanu svjesni kako stoje pred Bogom i da u sebi pobude svoje \u017eelje.” (Op\u0107a uredba, 32).
\nPredvoditelj tom molitvom sabire (odatle naziv zborna) sve molitve i nakane okupljenih vjernika i stavlja ih pred Boga. Naj\u010de\u0161\u0107e je upravljena Ocu nebeskom po Kristu u Duhu Svetom. Zborne molitve su kratke, sa\u017eete, a sastavljene su od tri dijela.
\nNa po\u010detku sve\u0107enik ka\u017ee: “Pomolimo se!”
\nTo zna\u010di da smo svi pozvani priklju\u010diti se sve\u0107enikovoj molitvi i svojom pa\u017enjom pratiti ono \u0161to sve\u0107enik moli. Ono \u0161to sve\u0107enik ustima govori, pozvani smo srcem re\u0107i Bogu.
\nPrvi dio je narativni: iznosi neko Bo\u017eje svojstvo ili spominje otajstvo koje se toga dana slavi.
\nDrugi dio izri\u010de i obrazla\u017ee predmet molbe.
\nU tre\u0107em dijelu isti\u010de se da je na\u0161a molba upravljena Ocu po jedinom posredniku Isusu Kristu u Duhu Svetom.
\nNa koncu svi jednodu\u0161no uskliknu “amen”,daju\u0107i svoj pristanak na ono \u0161to je izre\u010deno. Rije\u010d “amen” upravo i zna\u010di: da, tako je, pristajem uz to.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
KORIZMA Korizma je vrijeme od \u010detrdeset dana posta i molitve kojega se kr\u0161\u0107ani pridr\u017eavaju pripremaju\u0107i se za slavlje Uskrsa. U po\u010detku je post bio strog i dozvoljavao je samo jedan obrok dnevno (nave\u010der) te zabranjivao jedenje mesa i riba. U zadnjih nekoliko stolje\u0107a meso se dozvoljava osim petkom, a naglasak o zna\u010denju korizme se promijenio. … <\/p>\n