U pastoralu sakramenata kr\u0161tenja, potvrde i \u017eenidbe, gotovo svakodnevno se susre\u0107emo s problematikom kumstva i kumovanja. Velik broj vjernika na\u017ealost ne razumije ulogu i zna\u010denje osobe kuma\/e prilikom slavljenja sakramenata, a jo\u0161 manje njegove du\u017enosti i obaveze koje bi imao\/la obavljati tijekom \u010ditavoga \u017eivota. Odatle proizlaze brojne pote\u0161ko\u0107e, problemi, a nerijetko i traume koje nastaju u trenutku kada postane jasno da osoba koja je \u201codabrana\u201d ne mo\u017ee biti kum\/a.
\nNa samom po\u010detku valja naglasiti da je pravi smisao kumovanja vezan isklju\u010divo uz sakramente kr\u0161tenja i potvrde. Kod \u017eenidbe se tra\u017ei samo prisutnost dvoje svjedoka. Obzirom da su pozvani svojom nazo\u010dno\u0161\u0107u posvjedo\u010diti sam \u010din sklapanja \u017eenidbenog saveza, od njih Crkva u svom Zakoniku ne tra\u017ei nikakve uvjete. Tako svjedok kod sakramenta \u017eenidbe mo\u017ee biti \u010dak i nekr\u0161tena osoba ili pripadnik neke druge vjere.
\nKada je rije\u010d o kr\u0161tenju i potvrdi, ova pravila ne vrijede, jer je uloga kuma\/e mnogo ve\u0107a od svjedoka, koji ima biti u tom trenutku prisutan. Da bi stvar bila jasnija, mo\u017eda je najbolje malo pogledati povijesni razvoj kumstva.<\/p>\n
U dana\u0161nje vrijeme ta ustanova pomalo gubi svoj pravi zna\u010daj i lagano zamire. Nekada je imala obredno i gotovo dogmatsko zna\u010denje. Osobito je vidljivo zna\u010denje kumstva kroz razli\u010dite nazive tijekom povijesti: oblator \u2013 donositelj ili jamac (jam\u010dio je svojom vjerom da je kandidat dostojan primiti krst), stoga je kumovanje bilo zapravo jamstvo koje je proiza\u0161lo iz poznavanja pro\u0161losti pristupnika, susceptor \u2013 onaj koji prima, levantibus \u2013 podiza\u010d, onaj koji \u201cpodi\u017ee\u201d vjeru kr\u0161tenika, sponsor \u2013 posrednik, glasnogovornik \u2013 on je \u010desto govorio, davao obe\u0107anje umjesto kr\u0161tenika, patrinus \u2013 najvi\u0161e upotrebljavana latinska rije\u010d za kuma, a zna\u010di \u201cmali otac\u201d. U toj rije\u010di odzvanja odgovorna ozbiljnost duhovnog o\u010dinstva i vjerni\u010dke skrbi za onoga koji \u0107e primiti krst. Hrvatska rije\u010d kum nastala je od latinske cumpater \u0161to bi zna\u010dilo \u201csuotac\u201d.
\nAko bismo htjeli potra\u017eiti rije\u010d koja izra\u017eava zna\u010denje sada\u0161nje kumovske slu\u017ebe, u skladu s pozivom novoga krsnog obrednika na pomo\u0107 u odgoju i pomo\u0107 obitelji op\u0107enito, mogla bi to biti rije\u010d \u201codgojni pomo\u0107nik\/ca\u201d ili \u201cobiteljski pomo\u0107nik\/ca\u201d.
\nTijekom povijesti je postojala jo\u0161 jedna zanimljivost vezana uz kumstvo: dijete je na kr\u0161tenju dobivalo ime kuma ili kume. To je zasigurno bitno utjecalo na odluku roditelja, koga \u0107e izabrati djetetu za kuma\/u. Tim vi\u0161e \u0161to je postojalo i uvjerenje da \u0107e uz ime, dijete naslijediti od kuma\/me i neke bitne karakteristike i osobine.
\nU pojedinim krajevima, kao \u201ckumove\u201d u \u0161irem, prenesenom zna\u010denju nazivalo se sve\u0107enike i u\u010ditelje, tj. vjerou\u010ditelje, jer su oni bdjeli nad pou\u010davanjem i vjerni\u010dkom praksom svojih u\u010denika. Kao najpozvanije osobe u evangelizaciji i pastoralu, nosili su duhovnu odgovornost za povjerene im mlade nara\u0161taje. Tako je nastao i obi\u010daj u 18. i 19. stolje\u0107u, da su za blagdane dijelili djeci kumovske darove: pisanice za Uskrs, perece za Novu godinu\u2026
\nU dana\u0161nje vrijeme kriteriji za odabir kumova na\u017ealost poprimaju sve \u010de\u0161\u0107e krivi smjer. Roditelji odabiru djeci za krsne kumove osobe koje su im u tom \u017eivotnom trenutku najbli\u017ee: znanci, poslovni suradnici, susjedi\u2026, ne uzimaju\u0107i u obzir stvarno \u017eivljenje vjere u tih ljudi, njihov vjerni\u010dki karakter i identitet, spremnost svjedo\u010denja, ni njihovu istinsku prikladnost za ozbiljnu zada\u0107u koju preuzimaju. \u010cest je slu\u010daj i povr\u0161nog poznavanja osobe, te njezine pro\u0161losti, a povjerava joj se duhovno roditeljstvo prema vlastitom djetetu. Ono \u0161to je najtragi\u010dnije, jest i materijalni motiv koji ponekad prevlada u odabiru osobe kuma. Onaj koji je \u201cdubljeg d\u017eepa\u201d bit \u0107e dobar\/a kum\/a, jer \u0107e dijete uvijek od njega\/nje imati koristi. Naravno, sve su to pogre\u0161ni motivi, kriva razmi\u0161ljanja i planovi, te zapravo nerazumijevanje prave uloge i smisla kumstva.
\nUlogu kuma\/e najvjernije \u0107e obavljati osoba koja je na prvome mjestu istinski vjernik, koja svoju vjeru prakticira, \u017eivi i svjedo\u010di na vidljiv na\u010din. Ozbiljna i odgovorna osoba koju roditelji dobro poznaju, i za koju vjeruju da \u0107e biti dostojan\/a vr\u0161itelj\/ca ove va\u017ene uloge kroz \u010ditav \u017eivot, a ne samo u trenutku slavljenja sakramenta. Tako\u0111er je bitno voditi ra\u010duna o pretpostavci da \u0107e ta osoba biti prisutna u njihovom \u017eivotu i posebno u \u017eivotu djeteta. \u010cest je slu\u010daj da djeca odrastu, a zapravo i ne upoznaju svoje krsne kumove.
\nKoliko je to va\u017eno, svjedo\u010di nam i Zakonik kanonskoga prava Katoli\u010dke crkve: kumovi zapravo poma\u017eu roditeljima i zamjenjuju ih katkad u njihovoj obavezi odgoja djece rije\u010dju i primjerom, u vjeri i praksi kr\u0161\u0107anskog \u017eivota (K. 774 \u2013 p. 2.).
\nOsim toga, kum\/a mora ispunjavati i neke uvjete prema Zakoniku kanonskog prava, koji su nu\u017eni da bi ga se uop\u0107e moglo uzeti u obzir kao mogu\u0107eg vr\u0161itelja ove uloge. Zakonik kanonskoga prava Katoli\u010dke crkve donosi sljede\u0107e odredbe za kumstvo:<\/p>\n
Kan. 874:<\/p>\n
p.1.
\nDa bi se komu dopustilo preuzeti slu\u017ebu kuma\/e, potrebno je:
\n1. da ga odredi sam kr\u0161tenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili,
\nako tih nema, \u017eupnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu obavljati tu slu\u017ebu;
\n2. da je navr\u0161io \u0161esnaestu godinu \u017eivota, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako \u017eupnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba dopustiti iznimku;
\n3. da je katolik, potvr\u0111en i ve\u0107 pri\u010de\u0161\u0107en i da provodi \u017eivot u skladu s vjerom i preuzetom slu\u017ebom;
\n4. da nije udaren nikakvom zakonito izre\u010denom ili progla\u0161enom kanonskom kaznom;
\n5. da nije otac ili majka kr\u0161tenika<\/p>\n
p. 2.
\nKr\u0161tenoj osobi koja pripada nekatoli\u010dkoj crkvenoj zajednici dopu\u0161ta se da
\nbude samo svjedok kr\u0161tenja, i to jedino zajedno s katoli\u010dkim kumom.<\/p>\n
Ovo je va\u017eno znati i uzeti u obzir kada se planira odre\u0111enoj osobi povjeriti zada\u0107a krsnog kuma. Uvjeti koje propisuje Kanonsko pravo Crkve, trebali bi biti na prvome mjestu, osobito \u0161to se ti\u010de dobi i primljenih sakramenata, jer su najva\u017enija pretpostavka da netko uop\u0107e mo\u017ee biti kum\/a. U praksi se doga\u0111aju ponekad velika razo\u010daranja kada pojedini roditelji ve\u0107 sve dogovore s \u201cbudu\u0107im\/om kumom\u201d, on\/ona radosno prihvati tu ulogu, ponosan\/na i po\u010da\u0161\u0107en\/na ukazanim mu\/joj povjerenjem ve\u0107 planira kupnju skupocjenih darova, a onda svi zajedno saznaju od sve\u0107enika kako ne ispunjava uvjete koje tra\u017ei crkveni zakon.<\/p>\n
U sakramentu Sv. Potvrde vjernik prima pe\u010dat dara Duha Svetoga, tj. puninu darova vjere. Ovim se sakramentom potvr\u0111uje milost dobivena na kr\u0161tenju, ali se potvr\u0111uje i spremnost primatelja da \u0107e \u017eivjeti ona obe\u0107anja koja su na kr\u0161tenju u njegovo ime dali roditelji i kumovi. I prilikom primanja ovog sakramenta prisutan je kum. Mo\u017eda na najbolji na\u010din oslikava njegovu ulogu i du\u017enost jedna od pro\u0161nji molitve vjernika: \u201c\u2026 neka ih rije\u010dju i primjerom neprestano poti\u010du da idu Kristovim stopama.\u201d. Doista, potvrdni kum bi morao biti onaj koji \u0107e svojim \u017eivotom uistinu biti primjer i podr\u0161ka potvr\u0111eniku u njegovom daljnjem \u017eivljenju vjere.
\nPrilikom podjeljivanja sakramenta sv. Potvrde, kum stoji iza potvr\u0111enika i dr\u017ei ruku polo\u017eenu na njegovo desno rame. Tom gestom kao da progovara: \u201cJa stojim iza tebe, ja te pratim i podupirem u ovom trenutku, ali i u svim trenucima tvoga \u017eivota\u201d.
\nIz tog razloga bilo bi dobro da je potvrdni kum\/a isti onaj koji je tu slu\u017ebu preuzeo i na kr\u0161tenju. To preporu\u010duje i Zakonik kanonskoga prava (K. 893. \u2013 p.2.). Na taj na\u010din on samo nastavlja svoju ulogu i du\u017enost koju ima ve\u0107 otprije. No, za kuma na Sv. Potvrdi mo\u017ee se odabrati i neku drugu osobu, koja je prikladna.
\nUvjeti za potvrdno kumstvo, prema crkvenom zakonu, jednaki su onima koji vrijede i za krsne kumove. Svakako valja voditi ra\u010duna da potvrdno kumstvo na bude ne\u0161to samo izvanjsko, simboli\u010dno. Ovu ulogu treba tako\u0111er shvatiti vrlo ozbiljno i odgovorno, te je osloboditi od svakog materijalizma vezanog za darove.
\nU na\u0161e vrijeme i na ovim na\u0161im prostorima sve je prisutnija tragi\u010dna \u010dinjenica da je sakrament Sv. Potvrde zapravo \u201csve\u010dani rastanak od Crkve\u201d. Sve je manji broj mladih vjernika koji nastavljaju redovito s prakti\u010dnim \u017eivljenjem vjere i ispunjavanjem obe\u0107anja koja su dali. Kod roditelja i potvr\u0111enika prevladava stav: \u201cVa\u017eno je da smo to zbavili\u2026\u201d.
\nU takvim slu\u010dajevima veliku odgovornost imaju i potvrdni kumovi. Obja\u0161njenje njihove uloge najbolje \u0107e oslikati citat iz Catechismus Romanus: \u201cAko je onima koji kre\u0107u na ma\u010devanje potreban netko tko \u0107e ih vje\u0161tinom i savjetom pou\u010diti kako mogu svladati protivnika, koliko je vi\u0161e potreban vo\u0111a i opominjalac vjernicima kad \u2013 oboru\u017eani\u2026 sakramentom potvrde \u2013 kre\u0107u u duhovnu borbu, u kojoj je na domaku vje\u010dni spas.\u201d.
\nNeka ova promi\u0161ljanja i spoznaje budu poticaj vjernicima, da prilikom odabira krsnih ili potvrdnih kumova, odlu\u010duju razborito i u duhu crkvenosti. Motiv neka nam uvijek bude Krist i \u017eelja za vje\u010dnim spasenjem.<\/p>\n
vl\u010d. Tomislav Suboti\u010danec<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U pastoralu sakramenata kr\u0161tenja, potvrde i \u017eenidbe, gotovo svakodnevno se susre\u0107emo s problematikom kumstva i kumovanja. Velik broj vjernika na\u017ealost ne razumije ulogu i zna\u010denje osobe kuma\/e prilikom slavljenja sakramenata, a jo\u0161 manje njegove du\u017enosti i obaveze koje bi imao\/la obavljati tijekom \u010ditavoga \u017eivota. Odatle proizlaze brojne pote\u0161ko\u0107e, problemi, a nerijetko i traume koje nastaju … <\/p>\n